Čovjek je otišao u Japan šest mjeseci i ostao 32 godine

Čovjek je otišao u Japan šest mjeseci i ostao 32 godine

Kad je Dave Prucha iz Kalifornije otputovao u Japan na "kratkoročni" zadatak rada 1992. godine, nikad nije mislio da će ga još uvijek biti 32 godine kasnije. Bivši sveučilišni profesor, koji nikada prije nije posjetio Japan, mislio je da će ostati u većini šest mjeseci ili godinu dana.

Odluka o promjeni života

U tri desetljeća koja su od tada prošla, Prucha je sagradio dom, oženio se i dobio troje djece i osnovao američku tvrtku za zanatsko pivo. "Čak i nakon 32 godine, još uvijek osjećam da stvarno volim živjeti ovdje", kaže on. "Toliko je zabavno."

Inspirirajući počeci u Japanu

Prucha interes za Japan počelo je tijekom studija na međunarodnoj poslovnoj administraciji na Državnom sveučilištu San Francisco početkom devedesetih kada je saznao više o zemlji. "U to je vrijeme Japan bio važno rivalstvo Sjedinjenih Država i malo sam znao o tome", objašnjava. Nakon slučajnog susreta s učiteljem koji je radio u Japanu, u prosincu 1991. dobio je priliku da predaje srednju školu u Tokiju i odmah je iskoristio ovu priliku.

"Otišao sam u Japan bez puno prtljage, i to je bilo korisno. Imao sam otvoreni duh i mislim da sam bio dovoljno mlad", sjeća se Prucha. Tijekom svog prvog posjeta impresionirao je "koheziju" društva i pažnju na detalje, posebno u Tokiju. "Društvo je bilo usmjereno prema harmoniji i činilo se da svi točno znaju što učiniti", kaže on.

Kulturni izazovi i prilagodba

Tada je Prucha na japanskom bio u stanju samo "Konnichiwa", ali bio je uvjeren da je to trebalo naučiti jezik. "Imao sam malu bilježnicu sa sobom i mislio sam da mogu naučiti jezik", kaže on. "Bilo je mnogo teže nego što sam očekivao." Njegova početna ograničena jezična vještina predstavljala je veliku prepreku. "Bez znanja njemačkog jezika, ova je zemlja teško prodrijeti", priznaje.

Prucha je utvrdio da je ljubaznošću Japana značilo da je ponekad trebalo neko vrijeme da shvati kada radi nešto pogrešno. "Japanci su toliko pristojni da je protiv njihove prirode nekome izravno reći kako je to moguće", objašnjava on. Sjeća se da je dugo čekao taksi i shvatio da nijedan vozač nije prestao. Napokon je otkrio da je previdio veliku taksi liniju.

Radost japanskog načina života

Prucha je brzo shvatio da mora izdvojiti vrijeme da nauči živjeti u Japanu ako želi preživjeti ovdje. "Japan je prožet kulturom, tradicijom, običajima i navikama. To je samo beskrajno", dodaje on. Zemlja je poznata po svojoj kulturi "ovisnika o poslu", a Prucha kaže da mu to odgovara. "Često dobivam napomenu:" Dave, ti si stvarno poput Japanca. Puno radite ", objašnjava. "Uzimam ga sa zrnom soli. Nemam ništa protiv posla ..."

Novi život u zemlji

Nakon produženja ugovora o radu, Prucha je provela više vremena u Japanu i počela se osjećati više kao kod kuće. "Nakon pet ili šest godina želio sam zauvijek ostati ovdje", s oduševljenjem kaže on. "Potpuno me fascinirao Japan i zapravo nisam imao ideju da želim živjeti negdje drugdje."

Prucha je u početku smatrao da je Japan "super skup", ali shvaća da je uspio nadoknaditi sve zbog svoje visoke plaće. "Otkrio sam da bih mogao uštedjeti i koristiti te uštede za izgradnju svoje tvrtke", kaže on. Nakon što je nabavio vozačku dozvolu, Prucha je kupio motocikl i putovao kroz zemlju. "Počeo sam imati osjećaj da mogu ići bilo gdje u Japanu i to sam učinio."

Temelj tvrtke Craft Beer Company

Nakon što je postao otac, Prucha je počeo preispitati svoj život i na kraju je odlučio ostvariti svoj san o produkciji američkog zanatskog piva u Japanu. "Oduvijek sam volio zanatski pivo", kaže on. Kad je vidio da je Japan počeo izrađivati pivo za prihvaćanje, bio je vrlo oduševljen. Prucha, koji je licencirani poljoprivrednik, već je počeo rasti hmelj na svom imanju.

Nakon što je pronašao prikladnu praznu zgradu u prefekturi Yamanashi, proveo je dvije godine da se pretvori u zanatsku pivovaru. "Čim smo dobili licencu i započeli s kuhanjem piva, bilo je to kao da će se sve okupiti", kaže on. Do danas je proizveo preko 50 piva sa svojim sustavom za kuhanje. "Počinjemo prodavati u velikim gradovima, jer ljudi shvaćaju da je okus koji sam ovdje razvio u osnovi ogledalo onoga što čini američko zanatsko pivo", prenosi on.

Osjećaj pripadnosti

Iako Prucha voli svoj život u Japanu, priznaje da mu nedostaju široke otvorene sobe Sjedinjenih Država. "Također mi nedostaje sloboda da otvoreno izrazim svoje mišljenje, a da ne osjetim osjećaj da udara nekoga na noge", kaže on. Nakon više od trideset godina u Japanu, Prucha više se ne vidi "toliko kao stranci". "Osjećam se kao da sam samo dio društva i pokušavam pomoći svojoj zajednici i pustiti naš grad da raste", objašnjava on.

Prucha je uvjeren da je kroz japanski stil života postao bolja osoba. "Najviše volim Japan jer su stvorili društvo koje dobro funkcionira zajedno i nastoji osigurati pošteni i ugodan životni standard za svoje ljude", sažima on.