Revolucija u vodi: haringe iz Baltičkog mora postaju proždrljive grabežljive ribe!
Nova studija otkriva kako je baltička haringa evoluirala u grabežljivu ribu - otkriveno jedinstveno ponašanje.
Revolucija u vodi: haringe iz Baltičkog mora postaju proždrljive grabežljive ribe!
Nova studija iz Švedske pokazuje da se baltička haringa iznimno razvila posljednjih godina. Istraživanje provedeno na Sveučilište Uppsala je provedeno, dokumentirano je otkriće upadljivo velike haringe sjeveroistočno od Uppsale. Ove haringe pokazuju dosad nepoznato ponašanje: aktivno se hrane drugim ribama.
Analiza škrga i sadržaja želuca pokazala je da se genetski drugačija populacija haringe iz Baltičkog mora razvila u grabežljivu ribu. Oštećene zamke za škrge upućuju na to da ove haringe posebno love i jedu manje ribe. Fenomen je dosad jedinstven jer je uočen samo u Baltičkom moru u cijelom svijetu. Istraživači pripisuju neobično ponašanje nedostatku klasičnih grabežljivih riba poput skuše i tune, što je stvorilo evolucijski vakuum koji je zauzela haringa. Predatorske haringe gotovo su dvostruko veće od svojih srodnika koji se hrane planktonom, a imaju i veći udio masti i niže razine dioksina, što ih čini posebno ukusnima i zdravima.
Prilagodba haringe na Baltičko more
Haringe su kolonizirale Baltičko more oko 10 000 godina. Značajna mutacija u vizualnom pigmentu rodopsinu ključna je za osiguravanje da haringa može optimalno pronaći svoj put u svom staništu. Ova mutacija mijenja svjetlosnu osjetljivost haringe za oko deset nanometara u crveno područje. To omogućuje mladim ribama da ranije prepoznaju predatore.
Baltičko more bitno se razlikuje od sjevernog Atlantika: pliće je, toplije, bogatije hranjivim tvarima i ima i do deset puta niži salinitet. Ova posebna svojstva slane vode mijenjaju uvjete osvjetljenja i čine da voda izgleda crvenije. Genetska prilagodba haringe dogodila se brzo, unutar 23 do 65 generacija gena. Prema rezultatima studije u Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti objavljeno, mutacija se prvi put pojavila prije 42 000 godina i nije se uspjela ustaliti u Atlantiku. Ove genetske promjene najbolji su primjer kako su se haringe mogle prilagoditi svom specifičnom okruženju.
– Predao Zapadno-istočni mediji