Ukradena slika stara 370 godina vraća se svojim praunucima!

Ukradena slika stara 370 godina vraća se svojim praunucima!

Britanska umjetnička institucija Tate vratila je 370 godina staru sliku koja je opljačkana tijekom nacističke ere praunucima izvornog vlasnika. Umjetničko djelo nosi naziv "Eneja i njegova obitelj bježe iz zapaljene Troje", a izradio ga je britanski slikar Henry Gibbs. Nekad je pripadao belgijskom kolekcionaru umjetnina Samuelu Hartveldu, koji je 1940. godine morao pobjeći iz Antwerpena zbog svog židovskog identiteta i ostaviti svoju opsežnu zbirku umjetnina. Hartveld i njegova supruga patili su od posljedica nacionalsocijalizma, a umjetnine koje su zaplijenili njemački okupatori prodane su bez ikakve zarade. Slika je nabavljena za kolekciju Tate 1994. godine, a komisija je sada odlučila da treba biti vraćena, prenosi oe24.

Povratak umjetnina koje su opljačkali nacisti važno je pitanje koje se bavi vraćanjem vlasništva nad umjetninama ukradenim tijekom nacističke ere. Procjenjuje se da su Nijemci između 1933. i 1945. ukrali ili izvlastili oko 600.000 umjetnina, što je pogodilo mnoge Židove i one koji su kao Židovi progonjeni. Ponovno otkrivanje i repatrijacija takvih umjetnina postaje sve važnije, osobito od Washingtonske deklaracije iz 1998., koju su potpisale 44 države kako bi poduprle otkrivanje i povratak opljačkane umjetnine. Do sada je vraćeno više od tisuću umjetnina iz dvadesetak zemalja, što govori o složenosti problematike.

Od opljačkanih umjetnina do restitucije

Povrat opljačkanih umjetnina ostaje složeno i često kontroverzno pitanje. Nakon Drugog svjetskog rata mnoge ukradene umjetnine pronašle su savezničke okupacijske snage. Međutim, do 10.000 umjetnina ostalo je neotkriveno i nije vraćeno u javne zbirke ili privatne zbirke diljem svijeta. U poslijeratnom razdoblju mnoge su umjetnine bile pohranjene u depoima, a vlasništvo je često ostajalo nejasno.

Središnji aspekt restitucije bila je Londonska deklaracija iz 1943., koja je prijenos imovine tijekom nacističke ere proglasila nevažećim. Ovaj pravni okvir podržan je zakonima o restituciji i zakonima o ništetnosti u raznim zemljama. U Njemačkoj je, primjerice, nedostajala opća regulativa o neučinkovitosti, što je često kompliciralo povrate. Od tada se u više navrata raspravljalo o reformama u vezi s povratom umjetnina koje su opljačkali nacisti, uključujući uspostavu savjetodavnih povjerenstava za razjašnjavanje slučajeva povrata.

Povratak slike praunucima Samuela Hartvelda jasno pokazuje da je povrat opljačkanih umjetnina također aktivna tema u britanskim muzejima. Od osnutka Povjerenstva 2000. godine prihvaćeno je 14 od 23 zahtjeva za povrat. Istraživanje provenijencije sve se više smatra važnim dijelom muzejskog rada za provjeru podrijetla i zakonitosti umjetničkih djela. Takav povratak uvijek je korak prema ponovnom uspostavljanju pravnog mira, jer je, kako pokazuje Washingtonska deklaracija, međunarodna zajednica predana suočavanju s tim bolnim poglavljima povijesti.