Tajvan: Liberalizam protiv zlostavljanja migranata u ribarstvu

Tajvan: Liberalizam protiv zlostavljanja migranata u ribarstvu

Silwanus Tangkotta radio je na tajvanskom ribarskom brodu u udaljenom Pacifiku prošle godine kada mu je teški val udario rolo metalna vrata na ruku, smrskavši mu srednji i domali prst.

Traženje medicinske pomoći

Indonezijskom ribiču migrantu bila je potrebna hitna liječnička pomoć, ali kapetan se odbio vratiti u luku jer nisu ulovili dovoljno ribe da opravdaju putovanje. Više od mjesec dana Tangkotta je trpio jaku bol dok je previjao ranu trakom i čačkalicom čačkao otkrivenu kost kako bi spriječio infekciju.

Učinio sam sve što sam mogao... Koristio sam rezače za nokte i čačkalice da uklonim kosti koje strše”, rekao je za CNN. "Mislio sam da će se infekcija nastaviti i da će mi se prsti trljati ako ne izvučem kost."

Iako je Tangkottina priča o patnji mučna, to nipošto nije izoliran slučaj.

Ribarska industrija u Tajvanu

Tajvan upravlja drugom najvećom flotom za dubinski ribolov na svijetu, opskrbljujući tunom, lignjama i drugom morskom hranom supermarkete diljem svijeta, uključujući Sjedinjene Države i Europu.

Samoupravni otok naširoko se promiče kao svjetionik liberalnosti i ljudskih prava u Aziji i smatra se živahnom demokracijom s relativno snažnom predanošću jednakosti - na primjer, Tajvan je jedna od samo tri azijske zemlje u kojima su istospolni brakovi legalni.

No postupanje prema radnicima migrantima postalo je pod sve većim međunarodnim nadzorom, postavljajući pitanja o privrženosti Tajvana tim vrijednostima. Od 2020. Ministarstvo rada SAD-a navodi tajvansku industriju dubokog morskog ribolova kao mjesto prisilnog rada, ističući probleme kao što su lažno zapošljavanje, uskraćene plaće, fizičko nasilje i ekstremno radno vrijeme.

Reakcije tajvanskih vlasti

U izjavi za CNN, tajvanska Uprava za ribarstvo rekla je da su izvješća američkog Ministarstva rada temeljena na "neprovjerenim" informacijama nevladinih organizacija i opisala ribare migrante kao "važne partnere" u tajvanskoj ribarskoj industriji.

Agencija je rekla da je Tajvan "jedna od rijetkih" jurisdikcija koja je provela "konkretan akcijski plan o ribarstvu i ljudskim pravima". Tajvansko ministarstvo rada priopćilo je da surađuje s Upravom za ribarstvo na "pragmatičnoj zaštiti prava ribara migranata u dubokomorskom ribolovu i poboljšanju relevantnih mjera zaštite".

Ipak, radnici migranti poput Tangkotte i dalje se suočavaju s teškim zlostavljanjem, često bez značajne pozornosti javnosti, dijelom zato što su i dalje politički i društveno marginalizirani.

Zapeo na moru

Podrijetlom iz indonezijske prijestolnice Jakarte, Tangkotta je 2019. počeo raditi na tajvanskim brodovima, namamljen obećanjima o boljoj plaći kako bi uzdržavao svoju obitelj. U Indoneziji ribari često zarađuju manje od 100 dolara mjesečno, što je nisko u usporedbi s minimalnom plaćom u Tajvanu od 550 dolara.

Međutim, stvarnost je bila surova od očekivanog. Na ribarskom brodu srednje veličine, Tangkotta je radio na neumoljivom Pacifiku i do četiri mjeseca, radeći u smjenama od 18 sati s kratkim pauzama između. Iako je brod bio dizajniran za 23 člana posade, samo 16 ih je bilo na brodu. Hrana je bila neadekvatna i često je brzo nestajalo, rekao je.

Ali veći problem bila je ekstremna izolacija. Brod nije imao internet, što je posadu odsjeklo od njihovih obitelji i spriječilo ih da potraže pomoć. Ova izolacija postala je kritična kada je Tangkotta ozbiljno ozlijeđen. Brod je bio u blizini Solomonskih otoka, oko 5000 kilometara od Tajvana, kada su mu vrata prignječila prste. Kako nije mogao pozvati pomoć, nije imao drugog izbora nego ostati na brodu dok je kapetanu prioritet bio profit. Kad je konačno prebačen na drugi brod tjednima kasnije, također se radilo o pecanju umjesto ravnom povratku u luku.

Dug put do ozdravljenja

“Osjećao sam se bespomoćno i bol je otežavala spavanje”, rekao je. “Bio sam razočaran jer jedino što mi je prolazilo kroz glavu je da moram što prije stići na obalu.”

Mjesec dana kasnije hospitaliziran je u Tajvanu s gubitkom dva prsta, ali je odmah otpušten - ne zbog ozljede, rekla je tvrtka, već zato što mu je posao prestajao. Zbog toga mu je odbijena naknada.

Odjel za ribarstvo priopćio je da je primio izvješće o Tangkottinom slučaju s ribarskog broda i da ga je kapetan liječio tijekom cijelog putovanja. "Slučaj je prijavljen liječniku na obali koji je potvrdio da nema neposredne opasnosti. Kapetan se nastavio brinuti za gospodina Tangkottu na temelju savjeta liječnika."

Obrasci zlostavljanja

Tajvanska industrija dubinskog ribolova oslanja se na više od 20.000 indonezijskih i filipinskih radnika, ali nedostaje političke volje za zaštitu njihovih prava, rekla je Allison Lee, suosnivačica Udruge ribara migranata Yilana, sa sjedištem u ribarskoj luci na sjeveroistoku Tajvana.

"Iako su SAD označile tajvansku ribarsku industriju od 2020., vlada je odgovorila retorikom, ali vrlo malo se promijenila", rekla je. Mnogi su radnici bili zaposleni s pristojnim plaćama, ali su se suočavali s prekomjernim radom i kašnjenjem plaća.

Za razliku od većine radnika migranata u Tajvanu, dubinski ribari rade prema drugačijem skupu pravila i isključeni su iz tajvanskog zakona o radnim standardima, što znači da su lišeni naknade za prekovremeni rad i zaštite od zdravstvenog osiguranja koju drugi primaju.

"Postoji vrlo ozbiljan problem s prekomjernim radom", dodao je Lee. "Nekim radnicima migrantima je rečeno da će biti 10 članova posade na brodu, ali na brodu su bila samo četiri i morali su raditi jako dugo."

Zanemarene su čak i osnovne sigurnosne mjere, rekla je, a nekima je rečeno da ne nose prsluke za spašavanje jer "smetaju tijekom rada".

Godine 2023. 10 indonezijskih članova posade na brodu You Fu dugovalo je plaću za 15 mjeseci dok su bili na moru, a nisu mogli kontaktirati obitelji ili potvrditi uplate, prema službenoj tajvanskoj središnjoj novinskoj agenciji. Ribari su bili prisiljeni jesti mamac s instant rezancima zbog nedostatka hrane i redovito su trpjeli verbalno zlostavljanje, navodi se u izvješću. Plaće su na kraju isplaćene nakon što je vlasnik bio pod pritiskom medijskog izvještavanja.

Krađa plaća jedan je od najrasprostranjenijih problema s kojima se suočavaju ribari migranti, rekao je Achmad Mudzakir, ribar koji služi kao voditelj FOSPI-a, nevladine organizacije sa sjedištem u Tajvanu, i pomaže drugim članovima posade. Njegova organizacija redovito prima pritužbe na neisplaćene plaće – s razarajućim posljedicama za obitelji. "To je bolno jer se suočavamo s velikim rizicima i izlažemo svoje živote riziku kada naporno radimo na moru. Zakašnjele isplate utječu na naše obitelji kod kuće", rekao je.

Potrebna rješenja za ribare migrante

Jedno od rješenja koje Mudzakir predlaže je omogućiti pristup Wi-Fi-ju svim ribarima migrantima, jer bi im to omogućilo da provjere svoje uplate i traže pomoć od nevladinih organizacija, čak i usred oceana. Pravila koja zabranjuju radnicima migrantima da mijenjaju posao bez povratka u svoju domovinu ili bez plaćanja novih agencijskih naknada trebala bi biti ukinuta, dodao je, jer obeshrabruju radnike da prijavljuju zlostavljanje zbog straha od otkaza i dugova.

Kao odgovor na dodatak američkom popisu prisilnog rada, tajvanska agencija za ribarstvo rekla je da je provela reforme od 2022. - uključujući povećanje minimalne plaće, postavljanje nadzornih kamera na brodove i zapošljavanje novih inspektora za poboljšanje radnih uvjeta. Ali aktivisti poput Leeja kritiziraju mjere kao kozmetičke i kažu da su usmjerene na poboljšanje imidža Tajvana, a ne na rješavanje uzroka prisilnog rada.

Izgubljeni život

Adrian Dogdodo Basar, bivši indonezijski ribar migrant, pokrenuo je pozive za reformu nakon smrti jednog od njegovih najbližih prijatelja na tajvanskom ribarskom brodu 2023. Dok je radio u Tihom oceanu, njegov se prijatelj ozbiljno razbolio s natečenim nogama i bolovima u trbuhu. Adrian je rekao da je kapetan odbijao zahtjeve za povratak u luku zbog cijene i nudio samo lijekove kojima je istekao rok trajanja. Nakon nekoliko mjeseci, prije nego što se brod vratio, njegov prijatelj je umro.

Adrian je prijavio da je kažnjen uskraćivanjem hrane i prijetnjama odbijanjem plaće kada je zahtijevao da se tijelo odmah vrati kući. "Zamolili smo ga da samo ode do najbliže luke kako bi tijelo dovezao kući, ali nam je kapetan rekao da to ne činimo", rekao je. “Kada sam počeo protestirati, prestao sam dobivati ​​hranu.”

Kao i drugi ribari migranti, Adrian je platio više od 2000 dolara agencijskih naknada kako bi osigurao posao - dug koji je spriječio njegove kolege da progovore zbog straha od gubitka posla.

Odgovornost potrošača

Iako se te zlouporabe mogu činiti dalekim, Tajvan je sedmi najveći svjetski izvoznik plodova mora, s ulovom koji završava na stolovima diljem svijeta - što znači da su plodove mora na policama supermarketa možda uhvatili izrabljivani radnici. “Američki potrošači i dalje se suočavaju sa značajnim rizicima konzumacije plodova mora zaraženih modernim ropstvom”, rekla je Sari Heidenreich, viša savjetnica za ljudska prava u Greenpeace USA. "Od ključne je važnosti za tvrtke koje uvoze plodove mora iz Tajvana da strože pregledaju svoje opskrbne lance."

Ranije ove godine četiri indonezijska ribara podnijela su značajnu tužbu protiv američkog diva za proizvodnju konzervi Bumble Bee Foods, u vlasništvu tajvanske ribarske tvrtke FCF Co, tvrdeći da je div tune "svjesno profitirao od prisilnog rada, ropskog rada i drugih zloupotreba u svom opskrbnom lancu". To je prvi poznati slučaj ropstva na ribarskim brodovima usmjeren na američku ribarsku tvrtku, rekla je za CNN Agnieszka Fryszman, jedna od odvjetnica tužitelja.

Što se tiče Silwanusa, koji se sada mora oslanjati na prijatelje i rodbinu, nada se da nitko drugi neće morati proći kroz što je on prošao. "Nadam se da će svi moji prijatelji - sva moja braća - koji rade na tajvanskim brodovima biti tretirani na odgovarajući način u slučaju ozljede na moru", rekao je. "Nadam se da će ovo ostati sa mnom i da se neće ponoviti drugim ribarima."