Tajvan: liberalizam nasuprot zlostavljanju migranata u ribolovu

Tajvan: liberalizam nasuprot zlostavljanju migranata u ribolovu

Silwanus Tangkotta radio je prošle godine na tajvanskom ribarskom brodu u udaljenom Tihom oceanu, kada je teški val udario u kotrljajuća metalna vrata na ruci i razbio mu srednji prst i prstenasti prst.

Potraga za medicinskom pomoći

Indonezijski ribar migrant hitno je trebala medicinsku pomoć, ali kapetan se odbio vratiti u luku jer nisu uhvatili dovoljno ribe da opravdaju putovanje. Tangkotta je više od mjesec dana patila od goruće boli, dok je ranu kombinirala ljepljivom trakom i gurnula čačkalicu na izloženu kost kako bi spriječila infekciju.

"Učinio sam sve što sam mogao ... uzeo sam rezače noktiju i čačkalicu kako bih uklonio izvanredne kosti", rekao je CNN. "Mislila sam da će se, ako ne izvučem kost, infekcija nastaviti i prsti će mi se trljati."

Tangkottova priča o patnji razbija se, ali nikako izolirani slučaj.

ribarska industrija u Tajvanu

Tajvan upravlja drugom najvećom svjetskom ribarskom flotom, tuna, lignje i ostale plodove mora u supermarketima širom svijeta, uključujući SAD i Europu.

Otok koji se upravlja samoupravim, široko se oglašava kao svjetionik liberalnosti i ljudskih prava u Aziji i smatra se živahnom demokracijom s relativno snažnom tvrdnjom o jednakosti -na primjer, Tajvan je jedna od samo tri azijske zemlje u kojima je isti -spolni brak legalan.

Ali liječenje radnika migranata sve je više pod međunarodnim promatranjem i postavlja pitanja o posvećenosti Tajvana tim vrijednostima. Od 2020. godine, američko Ministarstvo rada nabrojalo je ribolovnu industriju Tajvanske hochsee kao uobičajenu za prisilni rad i naglašene probleme poput lažnog zapošljavanja, održavanja plaća, fizičkog nasilja i ekstremnog radnog vremena.

Reakcije tajvanskih vlasti

U izjavi CNN -u, ribarska uprava Tajvana objasnila je da su se izvješća o američkom Ministarstvu rada temeljila na "nepotvrđenim" informacijama iz nevladinih organizacija i opisala migrantske ribolovce kao "važne partnere" u ribarskoj industriji tajvanske.

Vlast je rekao da je Tajvan "jedna od rijetkih" jurisdikcija koja je "provela specifični akcijski plan za ribolov i ljudska prava". Ministarstvo rada na Tajvanu reklo je da ribarsko tijelo radi na "pragmatično zaštiti prava ribara migranata u ribolovu visokog naselja i poboljšavajući relevantne zaštitne mjere".

Ipak, radnici migranti poput Tangkotte i dalje vide ozbiljnu zlostavljanju, često bez znatne pažnje javnosti, ponekad zato što ostaju politički i društveno marginalizirani.

Zarobljeni na moru

Izvorno je došao iz indonezijske prijestolnice Jakarte, Tangkotta je 2019. počeo raditi na tajvanskim brodovima, privučen obećanjima o boljem plaćanju za podršku njegovoj obitelji. U Indoneziji ribari često zarađuju manje od 100 USD mjesečno, što je nisko u usporedbi s minimalnom plaćom Tajvana od 550 USD.

Međutim, stvarnost je bila teža nego što se očekivalo. Tangkotta je radio na srednjem ribarskom brodu do četiri mjeseca odjednom u nemilosrdnom Tihom oceanu, pri čemu je imao 18-satne slojeve uz samo kratke pauze. Iako je brod bio dizajniran za 23 člana posade, samo 16 je bilo na brodu. Hrana je bila neadekvatna i često se brzo uzdizala, rekao je.

Ali veći problem bio je ekstremna izolacija. Čamac nije imao internet, koji je odsjekao posadu od svojih obitelji i spriječio ih da traže pomoć. Ova izolacija postala je kritična kada je Tangkotta ozbiljno ozlijeđena. Brod je bio u blizini Salomona, oko 5000 kilometara od Tajvana, kada su vrata srušila prste. Bez mogućnosti da nazove pomoć, nije imao drugog izbora nego da ostane na brodu, dok je kapetan prioritetno prioritet profitu. Kad je napokon prebačen na drugi brod nekoliko tjedana kasnije, radi se i o ribolovu, umjesto da se odmah vrati.

Dug put do ozdravljenja

"Osjećao sam se bespomoćno, a bol je otežala spavanje", rekao je. "Bio sam razočaran jer je jedino što sam prošao kroz glavu bilo to što sam morao što prije ići na obalu."

Mjesec dana kasnije doveden je u bolnicu u Tajvanu s dva izgubljena prsta, ali odmah je primio raskid - ne zbog ozljede, rekla je tvrtka, već zato što je njezin položaj završio. Kao rezultat toga, odbijena mu je naknada.

Uprava za ribolov rekla je da je od ribarskog broda primila izvještaj o slučaju Tangkotta, a on je primio kapetana tijekom cijelog putovanja. "Slučaj je prijavljen liječniku koji je provjerio da nema trenutne opasnosti. Kapetan je nastavio skrb o gospodinu Tangkotti na temelju savjeta liječnika."

Obrazac zlostavljanja

Tajvan ribolovne industrije Hochsee ovisi o više od 20 000 indonezijskih i filipinskih radnika, ali politička volja za zaštitom svojih prava nedostaje, rekla je Allison Lee, suosnivačica Unije ribara migranata Yilan, koja se nalazi u ribarskoj luci u sjeveroistočnom Tajwanu.

"Iako su Sjedinjene Države obilježile ribarsku industriju Tajvana od 2020. godine, vlada je reagirala s retorikom, ali to se promijenila vrlo malo", rekla je. Mnogi su radnici oglašeni pristojnim plaćama, ali bili su izloženi reviziji i kasnim plaćama.

Za razliku od većine radnika migranata na Tajvanu, ribari Hochsee podliježu drugom nizu pravila i isključeni su iz tajvanskog zakona o standardima rada, što znači da se zaštita naknade za prekovremeni rad i zdravstveno osiguranje otkazuje, a drugi očuvan.

"Postoji vrlo ozbiljan problem s revizijom", dodao je Lee. "Neki radnici migranti rekli su da će na brodu biti 10 članova posade, ali na brodu je bilo samo četiri i morali su raditi jako dugo."

Čak su i osnovne sigurnosne mjere zanemarene, rekla je, a neke su upućene da ne nose jakne za spašavanje jer su "na putu na poslu".

2023. godine 10 indonezijskih članova okupacije imalo je plaće na brodu koji ste 15 mjeseci, dok su na moru bez načina kontaktirali obitelji ili provjere plaćanja, prema službenoj središnjoj novinskoj agenciji Taiwans. Ribari su bili prisiljeni jesti mamac s trenutnom tjesteninom zbog nedostatka hrane i rutinski su pretrpjeli verbalni napad, navodi se u izvješću. Plaće su konačno isplaćene nakon što je vlasnik pod pritiskom izvještavanja o medijima.

Pljačka plaće jedan je od najraširenijih problema s kojima se suočavaju ribari migranti, rekao je Achmad Mudzakir, ribar koji djeluje kao vođa Fospi, nevladine organizacije u Tajvanu i pomaže drugim članovima posade. Njegova organizacija redovito prima simptome neplaćenih plaća - s razornim posljedicama za obitelji. "Bolno je jer smo izloženi visokim rizicima u moru i riskiramo našim životima. Kasna plaćanja utječu na naše obitelji kod kuće", rekao je.

Potrebna rješenja za ribare migrante

Jedno od predloženih rješenja Mudzakira je pružanje pristupa WLAN -u za sve ribare migrante, jer bi im to omogućilo da provjere svoje isplate i potraže pomoć od nevladinih organizacija, čak i usred oceana. Propisi da radnici migranti negiraju promjenu posla bez povratka u njihovu matičnu zemlju ili bez plaćanja novih agencijskih naknada trebaju se ukinuti, dodao je jer oni sprečavaju radnike da prijavljuju zlostavljanje, iz straha od otpuštanja i duga.

Kao odgovor na uključivanje američkog popisa prisilnog rada, ribarska uprava Tajvana izjavila je da je uvela reforme od 2022. godine, uključujući povećanje minimalne plaće, instaliranje nadzornih kamera na brodove i postavljanje novih inspektora za poboljšanje radnih uvjeta. Ali aktivisti poput Leeja kritiziraju mjere kao kozmetičke i tvrde da imaju za cilj poboljšati imidž Tajvana, umjesto da se bave uzrocima prisilnog rada.

Izgubljeni život

Adrian Dogdodo Bazaar, bivši indonezijski ribar migrant, donio je jednog od njegovih najbližih prijatelja na brodu Tajvanskog ribarskog broda 2023. godine. Dok je radio u Tihom oceanu, njegov prijatelj ozbiljno bolestan s natečenim nogama i bolovima u trbuhu. Adrian je rekao da je kapetan zatražio da se vrati u luku, odbijeni iz troškovnih razloga i ponudio je samo istekao lijekove. Nakon nekoliko mjeseci prije nego što se brod vratio, njegov je prijatelj umro.

Adrian je izvijestio da je kažnjen nedostatkom hrane i prijetnjama odbitka plaća kada je zatražio da se tijelo odmah vrati kući. "Zamolili smo ga da se jednostavno vozi do najbliže luke da tijelo dovede kući, ali kapetan nas je odbio", rekao je. "Kad sam počeo protestirati, nisam dobio više hrane."

Kao i drugi ribari migranti, i Adrian je također platio više od 2.000 dolara agencijskih naknada kako bi osigurao posao-teret duga koji je spriječio njegove kolege da se izraze zbog straha da će izgubiti posao.

Odgovornost potrošača

Iako se ta zlostavljanja mogu pojaviti, Tajvan je sedmi najveći izvoznik morskih plodova na svijetu, s ulovom koji završava na stolu za blagovaonicu širom svijeta - što znači da su morske plodove na policama supermarketa možda uhvatili eksploatirani radnici. "Američki potrošači još uvijek podliježu znatnim rizicima konzumiranja morskih plodova koji su obojeni modernim ropstvom", rekla je Sari Heidenreich, viša savjetnica za ljudska prava u Greenpeaceu u USA. "Ključno je za tvrtke koje uvoze morske plodove iz Tajvana, provjere svoje lance opskrbe puno rigoroznih."

Početkom ove godine, četvorica indonezijskih ribara podnijela su pionirsku tužbu protiv SAD -a koja čuva Bumble Bee Foods, koja je u vlasništvu taivanske ribarske kompanije FCF Co, i tvrdila da je gigant u tuni "svjesno imao koristi od prisilnog rada, dužnosti i drugog zabluda u njegovom opskrbi. To je prvi poznati slučaj ropstva na ribarskim brodovima koji je usmjeren protiv američke ribarske kompanije, rekla je Agnieszka Fryszman, jedna od odvjetnika tužitelja, u usporedbi s CNN -om.

Što se tiče Silwanusa, koji sada ovisi o prijateljima i rođacima, nada se da nitko drugi ne mora trpjeti ono što je prošao. "Nadam se da će se svi moji prijatelji - sva moja braća - raditi na tajvanskim brodovima, tretirati na odgovarajući način u slučaju ozljede na moru", rekao je. "Nadam se da je to rezervirano za mene i da se više ne dogodi drugim ribarima."