Hassan Ali upozorava: Nikad više ovog opasnog bijega u Europu!

Hassan Ali upozorava: Nikad više ovog opasnog bijega u Europu!

Šokantna sudbina na putu do Europe: Hassan Ali preživio je nezamislivo, ali cijena je bila visoka.

Islamabad, Pakistan - Dok je Hassan Ali pao u ledene vode Sredozemlja, pomislio je na svoje dvoje djece - na njihova blistava lica, zagrljaje i nade koje je imao za njihovu budućnost. Ali u tom trenutku očaja, također je pomislio na ostale iz svog malog sela u provinciji Punjab, koji je također imao san da stigne u Europu. Jeste li također proveli svoje posljednje trenutke u Pech Black Lakeu dok ste razmišljali o svom domu i ljudima koje ste ostavili za sobom?

"Čuo sam za toliko drugih", kaže Hassan, dok je razgovarao o posuđenom telefonu iz izbjegličkog kampa Malakasa u blizini Atene. Budući da nije mogao plivati, bio je siguran da će se utopiti. Ali tada je osjetio konopac - koji je bacio trgovački brod. "Izdržao sam to sa svojim životom", kaže on.

Dramatičan pokušaj spašavanja

Hassan je bio prvi koji je ušao na brod u rano ujutro 14. prosinca u blizini grčkog otoka Krete. Mnogi su ih slijedili tijekom dvodnevne spasilačke operacije, u kojoj je bilo upleteno devet brodova, uključujući grčku obalnu stražu, kao i trgovačke brodove i helikoptere. Ali nisu svi preživjeli.

Grčke vlasti potvrdile su najmanje pet smrtnih slučajeva i više od 200 preživjelih nakon četiri odvojene spasilačke kampanje obalne straže tijekom vikenda. Točan broj nestalih osoba ostaje nejasan. Tri broda s migrantima prekrivena su između 14. i 15. prosinca 15. u blizini otoka Gavdos, a drugi brod potonuo je u blizini Peloponna.

Pakistansko Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da je leševe povratilo pet pakistanskih državljana, dok je najmanje 47 Pakistanaca spašeno. Pakistanska ambasada u Ateni pokazala je da će najmanje 35 pakistanskih državljana i dalje nedostajati.

Očajni odlazak

Hassanovo putovanje počelo je prije otprilike tri mjeseca kada je 23-godišnjak napustio svoju ženu i dva mala sina u njihovom selu u blizini industrijskog grada Gujrat. Treći od pet braće i sestara radio je kao graditelj čelika na gradilištima i zarađivao je 42.000 rupija (150 USD) mjesečno ako je radio 10 do 12 sati dnevno, sedam dana u tjednu. No unatoč napornom radu, teško je mogao sastaviti kraj s krajem jer su cijene stalno porasle.

"Moj račun za struju bio je između 15.000 USD (54 USD) i 18.000 USD rupija (64 USD)", objašnjava. "A troškovi hrane bili su gotovo jednako visoki za moju obitelj, uključujući moje roditelje i dvije mlađe braće i sestre." Hassan je često morao uzimati male zajmove kako bi sastavio kraj s krajem i stalno se brinuo o tome što će se dogoditi u slučaju nužde, poput bolesti u obitelji.

"U Pakistanu je nemoguće živjeti dostojno s takvim prihodima", kaže on. Taj ga je očaj natjerao da donosi rizične odluke. "Nitko na ovaj način ne riskira njihov život", objašnjava.

Nakon razgovora sa suprugom, majkom i starijim bratom, obitelj je odlučila prodati mali komad zemlje i nakit njegove majke kako bi financirala putovanje. Prikupili su gotovo dva milijuna rupija (7.100 dolara) kako bi platili "agenta" koji je obećao siguran prolazak u Europu

Hassan je osjetio mješavinu straha i uzbuđenja kad se oprostio od svoje obitelji i krenuo kroz Saudijsku Arabiju, Dubai i Egipat nakon Libije.

U Libiji je, međutim, doveden u kamp u kojem je više od 100 muškaraca zatvoreno u sobi od 6 x 6 metara. Tisteri su od njega uzeli telefon, putovnicu i novac. "Svaki dan imamo komad kruha", objašnjava, dodajući: "Stražari su nam omogućili pet minuta posjeta toaletu dnevno."

Hassan opisuje kako su svi koji su se žalili na hranu ili zatražili toalet pretučeni čeličnim šipkama i PVC cijevima. "Mogli smo se samo gledati ili tiho šaptati. Svatko tko je napravio malo buke bio je brutalno kažnjen", kaže on.

Kad su stražari najavili da su dovedeni u Italiju, ali u Grčku zbog lošeg vremena, muškarci su imali samo 30 minuta da se pripreme za odlazak. Vaši mobiteli i putovnice vraćeni su vam.

Hassan, koji nikada prije nije vidio more, uplašio se. "Savijam se da me vrate u Pakistan, ali rekli su nam:" Nema natrag. Ili naprijed ili umri ", javlja on.

Preko 80 muškaraca povikalo je preopterećeni drveni čamac koji je dizajniran za najviše 40 putnika. Jezero je bilo škakljivo, a Hassan opisuje kako "olujni vjetrovi i ogromni valovi" puštaju muškarce "mokri i uplašeni". Nakon 40 sati na moru, čamac i Hassan i ostali upadali su u Sredozemlje.

"Kad sam pao u vodu, zadržao sam dah", prisjeća se. "Kad sam se ponovno pojavio, uspio sam zgrabiti konop koji je brod bacio kao čudo." Kad su ga povukli, Hassan se srušio. Vjeruje da je čudo što je preživio.

"Nakon onoga što smo doživjeli, zapošljavam ljude da ne kreću ovaj put", kaže on. "Nije vrijedno rizika."