Borba protiv greenwashinga: Nove EU smjernice za održivo oglašavanje!
EU-ova Direktiva o ekološkim tvrdnjama, obvezujuća od 2026., jača zaštitu potrošača i bori se protiv zelenašenja jasnim standardima za ekološke tvrdnje.

Borba protiv greenwashinga: Nove EU smjernice za održivo oglašavanje!
Nova direktiva EU-a o zelenim tvrdnjama, koja se u Austriji mora zakonski primijeniti najkasnije do 2026. godine, donosi značajne promjene za tvrtke. Cilj je zaštititi potrošače od greenwashinga i povećati vjerodostojnost ekoloških tvrdnji. Jedan od središnjih zahtjeva direktive je potreba za transparentnom, znanstveno ispitanom osnovom za sve ekološke izjave, kako izvješćuje Gospodarska komora Beča (WKW). “Regulatorno čudovište nam dolazi”, upozorava Sabrina Oswald iz WKW-a. Tvrtke se moraju pripremiti na strogu kontrolu svog ekološkog oglašavanja i pridržavati se pisanih izjava, dok se usmena komunikacija još uvijek raspravlja. Mikropoduzeća bi pod određenim uvjetima mogla biti izuzeta od određenih zahtjeva, no ostaje jasno da su mnoge tvrtke još uvijek neadekvatno pripremljene.
Osim toga, nove smjernice za zaštitu potrošača, koje su povezane s Direktivom o ekološkim tvrdnjama, stupit će na snagu 26. ožujka 2024. Namjera im je osigurati da potrošači mogu donositi informirane i održive odluke o kupnji. Promjene zahtijevaju konkretne, provjerljive informacije o utjecaju proizvoda na okoliš i brisanje nekih neprihvatljivih reklamnih tvrdnji. Opći pojmovi kao što su "zeleno" ili "eko" moraju biti strogo ograničeni, kako opisuje Savezna agencija za okoliš. Ova nova pravila imaju za cilj spriječiti obmanjujuće marketinške prakse i očistiti tržište za oznake održivosti. Ako tvrtke ne mogu zadovoljiti tražene standarde novih propisa, postoji rizik od tzv. “zelenog zataškavanja”, što bi moglo rezultirati nestankom važnih informacija o održivim proizvodima iz oglašavanja.
Strogi zahtjevi za ekološke tvrdnje
Ubuduće sve izjave o zaštiti okoliša moraju biti znanstveno razumljive i potvrđene od strane tijela priznatih od strane vlade. Nova pravila jasno definiraju što se smatra obmanjujućim i koje su prakse zabranjene, posebice u pogledu trajnosti i mogućnosti popravka proizvoda. Potrošači bi trebali imati pristup jasnoj i dobro utemeljenoj informacijskoj bazi kako bi mogli procijeniti stvarni utjecaj na okoliš pri kupnji svojih proizvoda. Standardizacija zahtjeva o kojoj je sada odlučeno utrt će put većoj transparentnosti, a posebno će omogućiti pošteno natjecanje velikim tvrtkama koje već pripremaju sveobuhvatna izvješća o održivosti, dok bi manje tvrtke mogle biti ograničene u svojoj komunikaciji.