Kaos u socijalnoj skrbi: Zašto osobe s invaliditetom moraju patiti!
Konferencija o siromaštvu poziva na reforme socijalne skrbi u Austriji kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo samostalan život.

Kaos u socijalnoj skrbi: Zašto osobe s invaliditetom moraju patiti!
Konferencija o siromaštvu stavlja prst u ranu! Osobe s invaliditetom koje žive u domovima svojih roditelja isključene su iz socijalne potpore ako i sami roditelji imaju niska primanja. Ove nečuvene pritužbe posebno su očite u Donjoj i Gornjoj Austriji, kako je mreža osudila na konferenciji za novinare. Trenutačno zakonodavstvo o socijalnoj skrbi često prisiljava ove ionako ugrožene osobe da tuže roditelje za uzdržavanje. To dovodi do začaranog kruga koji masovno ograničava samoodređenje i dostojanstvo pogođenih OTS prijavio.
Novi propisi o socijalnoj skrbi promiču socijalnu izolaciju umjesto integracije. Jedna od tri osobe koje ispunjavaju uvjete ne dobivaju podršku koja im je hitno potrebna, osobito u ruralnim područjima gdje stigma i birokracija sprječavaju pristup pomoći. Socijalni stručnjak Martin Schenk ovo naziva dramatičnim korakom unatrag u borbi protiv siromaštva. Konferencija o siromaštvu poziva na temeljitu reformu minimalnog dohotka koja osigurava osnovna prava pogođenih umjesto da ih se vara milostinjom. Ta zlostavljanja ne pogađaju samo osobe s invaliditetom, već i druge ranjive skupine, poput žena u potrebi ili obitelji koje moraju trpjeti u novim uvjetima Konferencija o siromaštvu prijavio.
Drastični rezovi za ljude u potrebi
Novi zakon o socijalnoj pomoći propisuje da osobe s invaliditetom koje žive u vlastitom domu moraju potrošiti svoju ušteđevinu prije primanja potpore. Ovim propisom izravno se krši članak 28. UN-ove konvencije o pravima osoba s invaliditetom koji poziva na poboljšanje životnih uvjeta. Osim toga, granica dodatnog dohotka se radikalno smanjuje, tako da ni mali prihodi više nisu dovoljni za život. Za mnoge to znači da moraju birati između preživljavanja i samoodređenja, dok se administrativni teret u uredima povećava, a pomoć dodatno smanjuje.
Konferencija o siromaštvu hitno predlaže ograničavanje roditeljskih obveza uzdržavanja na dob od 25 godina. Osim toga, nužna je sveobuhvatna reforma socijalne skrbi kako bi se ljudima omogućila egzistencijalna sigurnost i stvarno sudjelovanje. Hitna hitna pomoć, kraće vrijeme donošenja odluka i odgovarajuća stambena pomoć trebaju osigurati da nitko više ne padne u siromaštvo. Politička adresa sveobuhvatne promjene je jasna: potrebno je brzo djelovati kako bi se ljudima dalo ono što zaslužuju.