Gupiji pod stresom: Kako grabežljive ribe utječu na tijelo i reprodukciju!

Gupiji pod stresom: Kako grabežljive ribe utječu na tijelo i reprodukciju!

Fascinantni mehanizmi prilagodbe gupija (Poecilia reticulata) u središtu su nedavne studije Alexandera Kotrschala na Sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj. U njegovom eksperimentu, 180 gupija odvojeno po spolu smješteno je u velike spremnike koji su oponašali stanište u Trinidadu. Svaki spremnik je imao jednog predatora, ciklida štuku (Crenicichla alta), što je dovelo do dramatičnog pada populacije guppyja. Nakon otprilike 1,5 mjeseca, grabežljive ribe desetkovale su guppije za petinu. Preživjele ženke i mužjaci tada su pušteni u bazene bez predatora, gdje su dobili potomstvo.

U trećoj generaciji guppyja dokumentirano je kada su ženke točno okotile i koliko su ribice okotile, a mjerena je i tjelesna građa potomaka. Kotrschal je otkrio da su se ženke guppyja iz akvarija predatora razmnožavale brže, da su imale ukupno manje potomaka, ali davale veće i više mladih riba. Veći pritisak grabežljivosti tako je doveo do ranijeg razmnožavanja, dok je veće potomstvo imalo značajnu prednost u preživljavanju jer je bilo manje vjerojatno da će biti pojedeni. S druge strane, mužjaci gupija imali su kraće repove i spolne organe nakon tri generacije, što je moglo povećati njihovu agilnost.

Prilagodbe pod predatorskim pritiskom

Studija ilustrira kako okolišni čimbenici utječu na reproduktivno ponašanje i fizičke karakteristike guppija. Ženke predatora bile su manje i lakše, ali i brže od kontrolnih linija, što sugerira da mala veličina tijela može smanjiti želju predatora za lovom. Unatoč prijetnji grabežljivih riba, mužjaci su zadržali svoje svijetle boje, što istraživanja smatraju prednošću u privlačenju ženki.

Dodatno, zapažanja Johna Endlera, biologa koji je istraživao raznolikost boja kod gupija, podupiru to. Otkrio je da su gupiji koji su živjeli u područjima bez predatora imali znatno življe boje. Endlerove studije pokazuju kako se uzorci boja mužjaka gupija mogu razviti kao kompromis između privlačenja ženki i izbjegavanja predatora. Brza prilagodljivost predatorskom pritisku je ključna, što spominje i evolucijski biolog David Reznick, koji je objasnio da se gupiji nauče prilagoditi predatorima u svom okruženju unutar 30 do 60 generacija.

Zaključak i perspektiva

Rezultati ovih i sličnih studija daju dragocjene uvide u brzu evoluciju životinja i dinamiku grabežljivaca i plijena. Oni pokazuju da životinje mogu evoluirati brže nego što sugeriraju fosilni zapisi. Kotrschalovo eksperimentalno istraživanje prilagodbi gupija i povezanih bioloških promjena ilustrira složenost evolucije suočene s promjenama okoliša i predatorima.

Za više informacija, rezultati istraživanja dostupni su na web stranici Male novine, kao i na Guppy evolucija kao i kod Priroda dostupan.