Božić u Ukrajini: Tradicija se prekida, podjele ostaju!
Najveća crkva u Ukrajini, prethodno proruska, ostaje kontroverzna jer zemlja slavi Božić 25. prosinca.

Božić u Ukrajini: Tradicija se prekida, podjele ostaju!
U zapadnoj Ukrajini, gdje se tradicija susreće s modernim, Zakarpatska regija priprema se za vrlo poseban Božić. Drugi će se put obilježiti 25. prosinca – hrabar iskorak od stoljetnih običaja koji su duboko ukorijenjeni u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Ali dok blagdanska svjetla svijetle, napetosti i dalje tinjaju ispod površine.
Zakarpatje, poznato po svojim religioznim ljudima i prekrasnim krajolicima, ima burnu povijest. Regiju kojom je nekoć dominirala Grkokatolička crkva, koja čuva pravoslavne obrede, pripojio je Josif Staljin 1944. pod sovjetskom vlašću. Ruska pravoslavna crkva, koja je imala bliske veze s KGB-om, preuzela je kontrolu. “Sovjetske tajne službe prisiljavale su grkokatoličke svećenike da prihvate prokomunističko pravoslavlje ili su ih slale u Sibir”, objašnjava stručnjak za Zakarpatje Oleh Dyba.
Sjene prošlosti
Ukrajinska pravoslavna crkva (UOC) ostaje najveća vjerska zajednica u zemlji, unatoč svojim prošlim proruskim sklonostima. Moskovski patrijarh Kiril, bliski saveznik Vladimira Putina, dodatno je zakomplicirao situaciju. On je rat u Ukrajini nazvao “svetim ratom” i ustvrdio da se “čiste” duše palih ruskih vojnika. “Rusija se vraća diskursima srednjovjekovnih križarskih ratova”, upozorava teolog Andrej Kordočkin.
UOC se službeno odvojila od Moskve i podupire ratne napore primajući izbjeglice i pružajući humanitarnu pomoć. Ali ne mogu se zanemariti optužbe protiv njihovih čelnika, koji navodno gaje promoskovske simpatije. Mitropolit Mark, istaknuti zakarpatski klerik, suočava se s ozbiljnim optužbama, uključujući posjedovanje ruske putovnice i izgradnju skupe kuće u blizini Moskve.
Podijeljena zemlja
Uspostava 2019. godine nove Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU), podređene Carigradskom patrijarhatu, trebala je simbolizirati novi početak. Ali unatoč svim naporima, UOC ostaje jaka. “Njihov svećenik odbio je moliti za mog rođaka koji se borio u Donbasu 2015.”, izvještava Filip iz zakarpatskog sela Chynadievo. “Nikada od tada nisam otišao u tu crkvu.”
Napetosti između proukrajinskog i proruskog klera dovele su do opasnih situacija. Nadbiskup Afanazije bio je podvrgnut lažnom pogubljenju u Lugansku 2014. usred represije separatista protiv proukrajinskih svećenika. Više od 100 svećenika UPC osumnjičeno je za suradnju s Moskvom i širenje ruske propagande. To je dovelo do donošenja zakona o zabrani UOC u cilju jačanja nacionalne sigurnosti.
Ali te bi mjere mogle biti kontraproduktivne. Njemački istraživač Nikolay Mitrokhin upozorava: “Ako Ukrajina izgubi na bojnom polju, riskantno je tako postupati s vlastitim sunarodnjacima.” Istiskivanje UPC moglo bi samo dovesti do toga da ona ojača u podzemlju i da se predstavi kao mučenik.
Usred ovih vjerskih i političkih previranja, ostaje pitanje je li najveća crkva u Ukrajini doista još uvijek proruska. Dok se ljudi pripremaju za praznike, budućnost ukrajinskog pravoslavlja ostaje neizvjesna.