Jelena Dokić prekinula šutnju: Doživotna muka od oca!

Jelena Dokić prekinula šutnju: Doživotna muka od oca!

Jelena Dokić, bivša tenisačica koja je više od 20 godina patila od zlostavljanja oca Damira, u svojoj biografiji "Nesalomiva" daje zastrašujuće uvide u svoje traumatično djetinjstvo. Damir Dokić preminuo je u 66. godini, ali iza sebe ostavlja niz bolnih sjećanja i iskustava koja su oblikovala Jelenu. Talentirana tenisačica stigla je do polufinala Wimbledona, osvojila šest turnira i zaradila ukupno 4,4 milijuna dolara od nagrada.

U jednom intervjuu opisuje okrutno fizičko i verbalno zlostavljanje koje je morala trpjeti od svoje šeste godine. Udarci remenom, verbalno vrijeđanje i emocionalno ponižavanje bili su dio njihove svakodnevice. Posebno se pamti incident kada ju je otac ostavio u svlačionici nakon izgubljenog polufinala u Wimbledonu. Tijekom godina ponavljali su se neuspjesi, nakon čega ju je čak i pretukao otac. Dokić napominje da ju je otac u šoku kada je imala samo 11 godina nazvao “kurvom”.

Borite se protiv tame

Sjene zlostavljanja odvele su Jelenu Dokić u dugotrajnu depresiju, koja je naposljetku kulminirala pokušajem samoubojstva 2022. Više od deset godina bolovala je od ove mračne bolesti prije nego što je smogla hrabrosti javno podijeliti svoju priču. Dokić ne govori samo o svojim iskustvima, već želi pomoći i drugim žrtvama. Ističe koliko je važno ne šutjeti i tražiti pomoć. Važno joj je podizanje svijesti o zlostavljanju u sportu.

Iskustva Jelene Dokić nisu jedinstvena. Međuljudsko nasilje raširen je problem u natjecateljskom sportu. Sve više istraživanja pokazuje da i sportaši pate od sličnih stanja. Psihičko nasilje pogađa između 60 i 72% sportaša, dok fizičko nasilje pogađa 14 do 25% pogođenih. Mnogi sportaši doživljavaju pritisak i stres u natjecateljskoj atmosferi, što ugrožava njihovo mentalno zdravlje. Pritisak za pobjedom oblikuje sportsku kulturu i može dovesti do normalizacije nasilja.

Kultura šutnje

Olimpijska povelja poziva na zaštitu sportaša od uznemiravanja i nasilja. Međutim, stvarnost često ostaje zastrašujuća. Počinitelji mogu biti ne samo treneri, već i drugi sportaši i treneri. Posebno su ugroženi sportaši koji se identificiraju kao neheteroseksualci ili su već bili žrtve viktimizacije. Neravnoteža moći između sportaša i trenera pojačava šutnju oko zlostavljanja, što može imati doživotne posljedice za one koji su pogođeni.

Projekt “Sigurni klubovi” radi na razvoju mjera za prevenciju međuljudskog nasilja. To uključuje analize rizika, preventivne radionice i podršku službenicima za zaštitu djece u sportskim udrugama. Potrebne su jasne smjernice za prihvatljivu praksu treniranja kako bi se stvorio siguran prostor za sportaše. Holistički pristup ključan je za promjenu kulture sporta i promicanje dobrobiti sportaša.

Sve u svemu, priča Jelene Dokić ilustrira ne samo njezine osobne borbe, već i složen problem nasilja u natjecateljskom sportu. Hitnost da se o tim pitanjima govori i promijeni kultura je nedvojbeno veća nego ikad.

Više o Jeleni Dokić i njenim iskustvima možete pronaći na kruna, dok Watsone daje detaljan uvid u zlostavljanje koje je proživjela. Za opsežniju analizu intervencijskog nasilja u sportu, vidi U umu.