Život i nasljeđe ikone patriotizma Hermine Orian: Zbogom

Život i nasljeđe ikone patriotizma Hermine Orian: Zbogom

Hermine Orian, jedna od posljednjih živućih svjedokinja tragične povijesti Južnog Tirola, umrla je 16. svibnja 2025. u 106. godini života. Rođena je Austrijanka 1919. i na vlastitoj je koži iskusila nasilnu talijanizaciju svoje domovine. Njezin otpor prema ugnjetavanju posebno dolazi do izražaja u njezinoj ulozi učiteljice u katakombi, gdje je 1920-ih potajno poučavala djecu njemačkog govornog područja, dok je kao nastavni jezik bio dopušten samo talijanski. Ove “katakombne škole” bile su znak otpora protiv fašističkog režima koji je zabranjivao njemački jezik i tjerao stanovništvo na asimilaciju. Orian se s 13 godina pridružila mreži ilegalnih učitelja i prenijela svoje znanje i identitet u vrijeme represije.

Tijekom godina odlikovana je raznim počastima, uključujući Orden za zasluge od države Tirol 1960-ih. Nakon Drugog svjetskog rata konačno joj je dopušteno službeno raditi kao učiteljica, no njezina duga potraga za austrijskim državljanstvom ostala je neispunjena sve do smrti. Na svoj 103. rođendan izrazila je želju da dobije crveno-bijelo-crvenu putovnicu, što ilustrira stalne poteškoće stanovništva Južnog Tirola u vezi s nacionalnim identitetom i državljanstvom. Glasnogovornik FPÖ Južnog Tirola Christofer Ranzmaier kritizirao je ovaj propust i opisao kao sramotno što je Austrija uskratila Orianu njezinu želju da umre kao Austrijanac.

Spor oko državljanstva

Slučaj Hermine Orian simptomatičan je za stalne probleme Južnih Tirolaca u vezi s državljanstvom i nacionalnim identitetom. Posljednjih godina pokrenute su brojne javne i političke inicijative za poboljšanje položaja Južnotirolaca. Ranzmaier je pozvao na preispitivanje prakse davanja državljanstva i apelirao da se Južnom Tirolcu dopusti dvojno državljanstvo. To također treba biti učinjeno kao znak poštovanja prema snažnoj austrijskoj slici o sebi ove populacije. Orian, koja je bila veća Austrijanka od mnogih s crveno-bijelo-crvenom putovnicom, dugo se borila za svoje državljanstvo, no i nakon njezine smrti ostaje želja mnogih Južnotirolaca za ravnopravnošću i priznanjem.

Nacionalno vijeće je 2019. godine donijelo rezoluciju kojom se Južnotirolcima dopušta dvojno državljanstvo, ali do njezine provedbe još nije došlo. Aktualni postupci za priznavanje državljanstva još su u tijeku u Ministarstvu unutarnjih poslova, no odgovorni poput ministra unutarnjih poslova Gerharda Karnera i kancelara Karla Nehammera ne komentiraju ovu eksplozivnu temu. To je dovelo do javnog nezadovoljstva, koje je također bilo izraženo kroz okupljanja poput onog “South Tyrolean Riflemen” u Beču u travnju 2023., kada su prosvjedovali zbog Orianove zabrinutosti. U tom je kontekstu kardinal Schönborn istaknuo koheziju zajednice kao „znak življene solidarnosti“.

Povijesni kontekst Južnog Tirola

Južni Tirol osvrće se na bogatu povijest koja se proteže od ranih vremena do danas. Neovisna povijest započela je okupacijom od strane talijanskih trupa u studenom 1918. i kasnijim gubitkom od Austrije ugovorom iz Saint-Germaina 1919. Prema demografskom razvoju, Južni Tirol je u to vrijeme imao njemačku većinu od 89%. Faza talijanizacije koja je započela 1922. pod Mussolinijem dovela je do mjera prisilne asimilacije koje su ozbiljno utjecale na južnotirolski karakter i jezik obrazovanja. Regija je stoga uzorno mjesto za bavljenje identitetom, nacionalnošću i pravima etničkih manjina u Europi.

Još uvijek postoje napetosti između različitih jezičnih skupina u Južnom Tirolu, posebice u obrazovnom sustavu. Unatoč opsežnoj samoupravi kroz Statut o autonomiji iz 1972. i zakonskom priznavanju niza prava narodu Južnog Tirola, politička klima i dalje je izazovna. Godine 2020. svečano je otvoren spomenik nepravednoj podjeli Tirola, koji simbolizira stalnu čežnju mnogih Južnih Tirolaca za jedinstvom i priznanjem. Orianova smrt podsjetnik je na ova medijska pitanja visokog profila i na stalnu borbu za kulturni identitet i političku jednakost.