Prosvjedi u Beogradu: Sjećanje na žrtve rušenja krova u Novom Sadu!

Prosvjedi u Beogradu: Sjećanje na žrtve rušenja krova u Novom Sadu!

U Beogradu je 1. studenoga 2024., na godišnjicu tragičnog urušavanja krova Glavnog željezničkog kolodvora u Novom Sadu, tisuće ljudi prosvjedom odalo počast 16 žrtava koje su izgubile živote u ovoj nesreći. Prosvjede nije obilježila samo tuga, već i sve veće političko nezadovoljstvo vladom predsjednika Aleksandra Vučića. Nakon što je urušavanje željezničke stanice dovelo do najvećih protuvladinih prosvjeda u desetljećima, prosvjedi se nastavljaju otprilike godinu dana kasnije. Ljudi krive korupciju unutar vlade za katastrofu, koja je pogoršana dodjelom radova obnove tvrtkama povezanim s vladom bez transparentnog natječaja.

U srijedu su se i pristaše vlade i prosvjednici koji kritiziraju vladu okupili u glavnom gradu Srbije. Pristalice vladajućeg SNS-a prevezene su u Beograd unajmljenim autobusima, dok su protuvladini prosvjednici, predvođeni Dijanom Hrkom, majkom jedne od žrtava, formirali masu od oko 3000 ljudi. Dijana Hrka, koja je tijekom prosvjeda štrajkala glađu, traži odgovornost za smrt svog sina i istragu nesreće čiji su uzroci do danas nerazjašnjeni.

Nemiri i prosvjedni pokreti

Od nesreće u Srbiji se redovito održavaju prosvjedi. Ljudi iz različitih dobnih skupina, uključujući učenike i studente, okupili su se u borbi protiv nezadovoljstva i autoritarnih struktura u zemlji. Politički analitičari naglašavaju da nezadovoljstvo potiče ne samo konkretan incident, već i općenito rastuća inflacija, energetska kriza i percipirana besperspektivnost građana. Ovi čimbenici pridonose rastućim pozivima za nove izbore, iako je vlada oklijevala poduzeti korake u tom smjeru.

Prosvjedi 1. studenog predstavljaju središnju točku u borbi protiv korupcije. U 11.52 sati, kada se urušio, mnogi ljudi širom Srbije zastali su 16 minuta kako bi se prisjetili žrtava. Tijekom ovog razdoblja obilježavanja postalo je jasno da je prosvjedni pokret bio snažno usmjeren protiv stroge politike vlade koju je EU doživljavala kao autokratsku. Predsjednik Vučić pod pritiskom je to prepoznao kao izazov za svoju vladu i pokušava represivnim mjerama odgovoriti na protestne glasove.

Na skupu su zbog sigurnosti podignute privremene ograde oko okupljanja pristaša vlade, dok je red održavala velika prisutnost policije. Ovo zastrašivanje navodi mnoge na pitanje koliko slobode ostaje u zemlji u kojoj se smatra da pravosuđe nije neovisno.

Žarko Milovanović, sudionik s Kosova koji se također pridružio prosvjedima, nije ostavio dvojbe da solidarnost postoji i među etničkim skupinama. Izrazio je podršku predsjedniku Vučiću u trenutku kada Srbija nikada nije priznala neovisnost Kosova. To pokazuje da demonstracije nisu usredotočene samo na konkretnu katastrofu, već i na veća politička i etička pitanja u zemlji.