Fokus na žrtve: Stručnjaci upozoravaju na opasnost pucnjave u školi

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Psihologinja hitne pomoći Barbara Juen naglašava da bi nakon masovnih pucnjava fokus trebao biti na podršci žrtvama i zajednici, a ne na počiniteljima.

Notfallpsychologin Barbara Juen betont, den Fokus nach Amokläufen auf Opferhilfe und Gemeinschaft zu legen, nicht auf Täter.
Psihologinja hitne pomoći Barbara Juen naglašava da bi nakon masovnih pucnjava fokus trebao biti na podršci žrtvama i zajednici, a ne na počiniteljima.

Fokus na žrtve: Stručnjaci upozoravaju na opasnost pucnjave u školi

Pucnjave u školama šokantan su fenomen na koji društvo mora obratiti veliku pozornost. Psihologinja hitne službe Barbara Juen trenutno izražava svoju zabrinutost oko prijavljivanja počinitelja. Ona upozorava da im se ne ostavlja pozornica i poziva da se fokus stavi na zajednicu i žrtve. Juen, koji je izvanredni profesor na Sveučilištu u Innsbrucku i tehnički direktor psihosocijalne službe Austrijskog Crvenog križa, naglašava da okrivljavanje obitelji počinitelja ili određenih skupina može samo potaknuti bijes i osjećaj osvete. Prema njezinim riječima, to bi također moglo proizvesti imitatore ako se naoružani napadači prikazuju kao "heroji". Vjerojatnost da promatrači razviju mentalne poremećaje je mala, a većina ljudi će se oporaviti od takve traume ako im se pruži potrebna podrška.

Unatoč tome, Juen kritizira nedovoljna sredstva za psihološku pomoć u Austriji i naglašava da je u prošlosti bilo poboljšanja, poput inicijative „Zdravi iz krize“. Preporuča obratiti pažnju na promjene u ponašanju djece, poput odbijanja škole ili gubitka prijatelja, te pravodobno potražiti podršku.

Pozadinsko istraživanje počinitelja napada

Istraživanja o počiniteljima amoka, poput onog koje je provela profesorica Britta Bannenberg, pokazuju da mnogi od tih počinitelja dolaze iz neupadljivih obitelji srednje klase i nisu tipične žrtve nasilja. U svojoj studiji, koja je dio zajedničkog projekta TARGET i analizirala je 19 zločina koje je počinilo 20 počinitelja između 1992. i 2013. godine, otkrila je da je počiniteljima često teško pristupiti, povučeni su i opsjednuti računalima. Kretali su se u društvenom okruženju u kojem nisu mogli izgraditi odnose pune povjerenja. Osim toga, u većini slučajeva u njihovim obiteljima nije bilo nasilnih ili društveno zanemarenih uvjeta.

Još jedno upečatljivo obilježje bio je obrazac mentalnih poremećaja. Počinitelji su često imali narcisoidno-paranoidne crte ličnosti; pokazivali su usmjerenost na sebe i osjetljivost na kritiku. Postaje jasno da oni često razvijaju misli osvete u ionako napetoj životnoj situaciji i time projiciraju krivnju u društvo za svoju patnju. Izvještaji o pucnjavi u srednjoj školi Columbine poslužili su kao modeli za neke od tih počinitelja.

Prevencija u školama

Pucnjave u školama relativno su rijetke u Njemačkoj, no od 2000. bilo je 15 takvih djela. Ministar unutarnjih poslova Sjeverne Rajne-Vestfalije Herbert Reul naglašava pripreme policije za takve situacije, ali također objašnjava da počinitelji često mogu prouzročiti znatnu štetu prije nego što policija stigne. I same škole su suočene s izazovom da ne postanu tvrđave i moraju istražiti uzroke takvih djela.

Za učitelje i upravu škola u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji postoji mapa za hitne slučajeve „Gledaj i djeluj“, koja sadrži upute za djelovanje u hitnim slučajevima. Karoline Roshdi, kriminalistička psihologinja, preporučuje da svaka škola treba imati krizni tim. Ovi timovi, od kojih mnogi postoje samo na papiru, mogli bi pomoći u ranom prepoznavanju i ublažavanju potencijalnih prijetnji. Nedavno je svim školama poslan vodič o tome kako postupati u slučajevima nasilja.

Iskustvo iz prošlih pucnjava u školama pokazuje da su znakovi upozorenja često već bili prisutni. Funkcionalni krizni tim mogao bi pomoći da se te indikacije shvate ozbiljno i, ako je potrebno, pokrenu daljnje analize kako bi se smanjio rizik od divljanja.