Tjedni bečkih festivala: Zadivljujuća produkcija suđenja Pelicot

Tjedni bečkih festivala: Zadivljujuća produkcija suđenja Pelicot

U katoličkoj župnoj crkvi Svete Elizabete u Beču izvedena je nesvakidašnja predstava u režiji Mila Raua koja se bavila sudskim procesom protiv osuđenog seksualnog prijestupnika Dominiquea Pelicota. Predstava, koja je održana 19. lipnja 2025., bila je podijeljena u tri čina i 48 fragmenata i trajala je više od šest sati. Glasno Male novine Glumci su čitali spise i komentare o sudskim raspravama, dok je ekran prikazivao krupni plan osobe koja govori.

Dominique Pelicot godinama je drogirao svoju suprugu Gisèle koju su silovali brojni muškarci. Ovaj zastrašujući slučaj prvi je put izašao u javnost 2020. godine kada je Pelicot pokušao snimiti žene u supermarketu. Tijekom pretrage pronađeno je 20.000 video snimaka silovanja koje su Pelicot i najmanje 70 suučesnika dokumentirali. Presuda protiv njega donesena je u prosincu 2024. godine, kojom je osuđen na 20 godina zatvora, dok su supočiniteljima izrečene kazne od 3 do 15 godina, javlja ZDF danas.

Javni proces i njegovi učinci

Hrabrost Gisèle Pelicot u iznošenju slučaja u javnost izazvala je svjetsku pozornost suđenja. Svoju borbu protiv seksualnog nasilja posvetila je svim nepoznatim žrtvama. Sama je prijavila oko 200 napada koje je pretrpjela. Suđenje je završilo jasnom presudom i ostaje mogućnost preventivnog pritvora za Pelicota nakon zatvora. Kazne za ostale optuženike još nisu pravomoćne jer odvjetnik bivšeg supruga razmatra žalbu.

Produkcija u Beču, koja se odvijala u minimalističkom okruženju sa samo dva stola i govornicom, uvelike se razlikovala od atmosfere tradicionalnog dvora. Slabo pojačana jeka iz crkve davala je predstavi sakralni karakter i imala je za cilj uvući publiku u depresivnu temu. S dijelovima koji su se čitali u prvom licu, djelo je dobilo dirljiv i osoban pečat.

Umjetnost kao izraz i suočavanje sa seksualnim nasiljem

Povezanost seksualnosti i umjetnosti je delikatna, što pokazuje i rasprava oko teme seksualnog nasilja. Povijesno gledano, umjetnici poput Artemisie Gentileschi, koji su se u svojim radovima bavili seksualnim nasiljem, morali su se boriti s golemim izazovima. Njezino najpoznatije djelo "Judita i Holoferno" moglo bi se smatrati primjerom prevladavanja izolacije i suočavanja sa žrtvama seksualnog nasilja. Slično, moderni umjetnici poput Tracey Emin promišljaju o osobnim iskustvima sa seksualnim nasiljem i sramom u svojim radovima, spominjući ovo Medicinski vjesnik.

Rasprava o prikazivanju seksualnog nasilja u umjetnosti ostaje aktualna i nudi prostor za promišljanje, kako umjetnicima tako i društvu. Primjer Gisèle Pelicot i rastuća javna svijest o tom pitanju jasno pokazuju da umjetnost ne služi samo kao medij za obradu, već i kao platforma za vidljive teške zločine.

Skraćena verzija predstave imat će svoju francusku premijeru na festivalu u Avignonu 18. srpnja i obećava nastavak rasvjetljavanja šokantnih, ali značajnih aspekata suđenja.