Suche
Mein Konto
Limena glazba u Austriji: UNESCO tradiciju proglasio kulturnom baštinom!
Dana 6. prosinca 2024. austrijski limeni orkestri proglašeni su nematerijalnom kulturnom baštinom, odato im je priznanje za njihov kulturni doprinos i dobrovoljni angažman 140 000 glazbenika.
Limena glazba u Austriji: UNESCO tradiciju proglasio kulturnom baštinom!
U sklopu svečane ceremonije 6. prosinca 2024. u dvorcu Zell an der Pram (Gornja Austrija) na nacionalni popis nematerijalne kulturne baštine dodani su novi elementi. Među čašćenim tradicijama je i “tradicija zvuka i sviranja austrijskih limenih orkestara”. Otprilike 140 000 glazbenika koji nastupaju u živopisnim tradicionalnim nošnjama godišnje osiguravaju ukupno preko 28 milijuna volonterskih sati. Probama, nastupima i društvenim angažmanom nezaobilazni su stup austrijske kulture i zajednice.
Uvrštavanje u Nacionalni inventar nematerijalne kulturne baštine više je od titule – to je javno priznanje vrijednim doprinosima koje ovi bendovi daju društvu. Ovi živi nositelji kulture povezuju generacije i različite društvene slojeve. Limena glazba se slavi kao način zajedničkog života i promiče vrijednosti kao što su demokratska svijest, tolerancija i timski rad. Organizacije i zajednice koje podržavaju takve glazbene grupe pozvane su da aktivno njeguju i promiču ove vrste kulture.
UNESCO i nematerijalna kulturna baština
UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, pokrenut 2008., ima za cilj učiniti kulturnu raznolikost vidljivom u cijelom svijetu, uključujući tradicije kao što su glazba, ples i usmena predaja. Austrija je ratificirala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine 2009. godine i stoga je dio globalne mreže koja štiti različite oblike kulturnog izražavanja. Trenutno popis uključuje 569 stavki iz 136 zemalja, a sve su povezane s UNESCO-vom agendom zaštite kulturne baštine, kao što su Wikipedia izvještava.
Priznanje kao nematerijalne kulturne baštine ne samo da bendovima daje prestiž, već ih i obvezuje da čuvaju tu tradiciju za buduće generacije. Time se naglašava važnost kulturnih praksi u skladu s društvenim razvojem i kulturnim pamćenjem zemlje. Na kraju, ali ne manje važno, zajednice mogu biti ponosne što su dio ove važne kulturne tradicije!