Tajna korespondencija između Bachmanna i Böll -a otkriva!

Tajna korespondencija između Bachmanna i Böll -a otkriva!

Niendorf, Deutschland - Objavljivanje prepiske između Ingeborga Bachmanna i Heinricha Böll -a ponovno je potaknulo književni krajolik. Bend, koji je uredio Renate Langer, osvjetljava posebno prijateljstvo i dijalog dvojice važnih autora koji su se sastali u svibnju 1952. tijekom konferencije grupe 47 u Niandorfu na Baltičkom moru. U svom predgovoru, Höller opisuje korespondenciju kao svojevrsno izbjegavanje osobnih sukoba, što je bilo ključno za oba pisca da sačuvaju svoje samo -ocjene i savladaju izazove književnog poslovanja. Oba autora, zarobljena u vlastitim problemima, razgovaraju o pitanju "Što radimo iz svog života?" U njihovim 122 korespondencijskim komadima - 58 pisama iz Bachmanna i 64 Böll.

Prvo pismo Bachmanna Böllu, koje je napisano u prosincu 1952., odgovor je na izgubljeno pismo Böll -a. U ovoj prepisivanju ne samo međusobna uvažavanja postaje jasna, već i egzistencijalna neizvjesnost koju su oba pisca osjećala. Böll, koji je bio devet godina stariji, morao se baviti obiteljskim i financijskim brigama, dok je Bachmann nastojao neovisnosti unatoč svojim talentima. Bez reagiranja na privatna otkrivenja ili poetološke rasprave, prepiska i dalje osvjetljava duboke teme koje su oblikovale život i rad oba autora.

Dokumentirano književno prijateljstvo

Iako je prijateljstvo između Bachmanna i Böll -a manje poznato od njihovih odnosa s drugim književnim veličinama, njihova pisma bilježe vrijedan dio njihovog književnog razvoja. U biografijama oba autora, drugi se obično spominje samo u prolazu, tako da se ta korespondencija smatra rijetkim i vrijednim čitanjem izvora za istraživanje i razumijevanje. Objava korespondencije također nudi uvid u osobne misli dvaju pisaca, daleko od njihovih poznatijih poslova i prijateljstava s drugima, poput Maxa Frischa, Paula Celana ili Hansa Magnusa Enzensbergera.

Posljednje pismo Böll -a sadržano u svesku, pozivnicu na konferenciju u srpnju 1972., označilo je važan zaokret u dopisivanju. Gotovo godinu dana kasnije, 17. listopada 1973., Böll je primio vijest o Bachmannovoj smrti. Bol i nježnost koju Böll izražava u svojoj osmrtnici za "der Spiegel" također su dio novog benda i ilustriraju duboku povezanost između ove dvije izvanredne ličnosti literature njemačkog jezika. Ovaj osmrtnik zatvara jaz između prijateljstva i gubitka i zaokružuje dokumentaciju jedinstvenog književnog odnosa.

Uz pisma Bachmanna i Bölla, književni se svijet odnosi i na druga važna djela. Novoobjavljeni tekst "Mjesto za slučajnost" Bachmanna, opisan kao jedan od njegovih najvažnijih i eksperimentalnijih, a publikacija o prilogu Hugo Balls Dada pokazuje raznolikost književnog diskursa na njemačkom jeziku i kontinuiranu relevantnost Bachmanna i Böll-ovog rada u ovom kontekstu.

Obrada i objavljivanje ovih pisama ne samo da podvlači prijateljstvo između Bachmanna i Bölla, već i složenost njihovih umjetničkih i egzistencijalnih izazova, koji su se u konačnici kombinirali jedni s drugima.