Yasmin Ritter: Od golotinje do halucinacija – film koji osvaja!

Yasmin Ritter: Od golotinje do halucinacija – film koji osvaja!

Yasmin Ritter igra glavnu ulogu u kratkom filmu “Amonia” koji je nedavno premijerno prikazan u Beču. Film, koji traje 35 minuta, govori dirljivu priču o strogoj profesorici kemije u srednjim 50-ima koja se bori sa starenjem. U fokusu je njezin opsesivni odnos sa studentom koji je uvlači u vrtlog paranoje i halucinacija. Film je dobio ovacije na premijeri 8. ožujka 2025., a bit će prikazan 3. lipnja 2025. u kinu Lustenau u Vorarlbergu vol.at prijavio.

Emotivne scene u filmu izazvale su Ritter, koja je priznala da je imala poteškoća na setu i da je puno plakala tijekom prva dva dana snimanja. Posebno ju se dojmila suradnja s kolegom glumcem Paulom Matićem, koji je između ostalog poznat po nastupima u seriji “SOKO Donau”, a gostuje iu Burgtheatru te na drugim renomiranim pozornicama u Beču i Njemačkoj. Matić, sin glumca Petra Matića, sa sobom nosi dugogodišnje iskustvo u kazališnom i filmskom poslu otkako je počeo devedesetih. Njegova raznolika karijera ogleda se u brojnim angažmanima i značajnim ulogama, kao npr Wikipedia može se čitati.

Izazovi glume

Ritter ističe da je tijekom dva mjeseca snimanja u Beču bila kraljevski zbrinuta. Osobni vozač i pomoć oko osobnih potreba učinili su rad na setu ugodnijim. Glumu ne doživljava kao posao, već kao igru. Njezina prva iskustva na pozornici, uključujući poseban izazov golog stajanja na pozornici u drami Georgea Taborija "Mein Kampf", rano su oblikovala njezinu karijeru. U savladavanju izazovnih scena pomogla joj je dresirana kokoš.

Ovi emocionalni napori nisu neuobičajeni u glumačkoj industriji. Nedavne studije pokazuju da glumci često pate od mentalnog stresa koji može proizaći iz intenzivne emocionalne uključenosti u njihove likove. Rizici uključuju emocionalni prijenos, zabunu identiteta i izgaranje. DramaCare bavi se tim izazovima i nudi podršku umjetnicima kako bi zaštitili svoje mentalno zdravlje. Zaštita mentalnog zdravlja u filmskom i kazališnom sektoru stoga je kolektivna odgovornost koja uključuje ne samo same glumce, već i cijelu ekipu.

Prihvaćanje i dijeljenje psihološkog stresa može pomoći u poboljšanju otpornosti umjetnika i jačanju dobrobiti unutar kreativne zajednice. U tom kontekstu, rad istraživača glume i organizacija poput DramaCarea od velike je važnosti u pružanju podrške umjetnicima u njihovim svakodnevnim životima.