Horor, glazba i bračna kriza: Chavrierov Kalkwerk na festivalu!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Séverine Chavrier na Bečkom festivalu od 5. lipnja postavlja "Kalkwerk" Thomasa Bernharda - glazbenu poemu o raspadu braka.

Séverine Chavrier inszeniert Thomas Bernhards "Kalkwerk" ab 5. Juni bei den Wiener Festwochen – ein musikalisches Gedicht über Ehezerfall.
Séverine Chavrier na Bečkom festivalu od 5. lipnja postavlja "Kalkwerk" Thomasa Bernharda - glazbenu poemu o raspadu braka.

Horor, glazba i bračna kriza: Chavrierov Kalkwerk na festivalu!

Od 5. lipnja 2025. Séverine Chavrier moći ćemo vidjeti sa svojom produkcijom “Kalkwerka” Thomasa Bernharda na Bečkom festivalu. Ova produkcija je od velike važnosti jer predstavlja prvu Chavrierovu produkciju u Austriji, iako je već uspješno prikazana u Barceloni 2022. godine pod naslovom “Ils nous ont oubliés”. U svom ponovnom osmišljavanju djela, Chavrier kombinira klaustrofobični horor i psihičku torturu s glazbom, video zapisima i pjevom ptica. Predstava traje gotovo četiri sata i osmišljena je kao glazbena poema o raspadu braka.

“Kalkwerk”, koji je objavljen 1970. godine, govori o neravnopravnom odnosu para na izoliranom, sterilnom mjestu koje karakterizira bijela i crna shema boja. Predstava opisuje život gospodina Konrada, čovjeka koji sanja o velikom eseju o sluhu, ali ne uspijeva u svojoj stvarnosti. Njegova supruga, protagonistica s poteškoćama u hodu, je krhka i kontekst njezina života uzrokuje nelagodu g. Konrada. Ove međuljudske napetosti intenzivno ispituje Chavrier, koji uvodi treći lik, medicinsku sestru, kako bi bolje ilustrirao nasilje prikazano u vezi.

Glazbeni elementi i inspiracija

Chavrierova produkcija nadilazi tradicionalno kazalište i prošarana je glazbenim elementima. Svoj rad opisuje kao “organsku cjelinu”, usporedivu s konceptom teme i varijacije u glazbi. Nadahnuta redateljima kao što su Ingmar Bergman i Stanley Kubrick, Chavrier dopušta samom okruženju da postane glazba u njezinu djelu, na primjer korištenjem glasova iz podruma i gipsanih ploča koje funkcioniraju kao udaraljke. Ovo sučelje između zvučne i vizualne reprezentacije ima za cilj izravno privući publiku i emocionalno je prenijeti.

Chavrier je u produkciju integrirao i rečenice Elfriede Jelinek, stvarajući zanimljivu vezu između dviju važnih austrijskih autorica. Ovaj kreativni izbor pridonosi sintezi likova koja se nalazi u Chavrierovoj produkciji baveći se aspektima nadzora i kontrole.

Osobna veza s austrijskom književnošću

Unatoč njezinoj dubokoj sklonosti s austrijskom književnošću, ovo je prva prilika za publiku u Austriji da uživo doživi Chavrierovo djelo. U Švicarskoj je već poduzela korake kako bi privukla mladu publiku u kazalište, a njezina produkcija “Aria da Capo” kombinira operne arije s modernim medijima poput videa s mobitela. Ovaj inovativni pristup sugerira da ona želi nastaviti izazivati ​​publiku novim oblicima i sadržajima u budućnosti.

Ostaje uzbudljivo vidjeti kako će bečka publika reagirati na Chavrierovu zadivljujuću produkciju. “Kalkwerk” ne nudi samo psihološku dubinu i emocionalni intenzitet, već otvara i diskurs o suvremenim temama nadzora i ljudskih odnosa. Predstava obećava da će biti nezaboravno iskustvo koje potiče na razmišljanje i osjetila.

U isto vrijeme, složenost Bernhardova rada ostaje relevantna u svom značaju za kulturni sektor. Sam Bernhard bio je poznat po kritičkom stavu prema nagradama i književnom svijetu, što postaje jasno u njegovom posthumno objavljenom djelu “Moje nagrade”. Dok Chavrier istražuje Bernhardove teme, ona se također prisjeća njegovog ambivalentnog odnosa prema umjetnosti i kulturi.

Sve u svemu, produkcija “Kalkwerk” obećava ne samo duboki uvid u dubine ljudske psihe, već i uzbudljivo ispitivanje austrijskog kulturnog identiteta i uloge umjetnosti u našem društvu.