Suche
Mein Konto
Celle cleaning posse: Izbjeglice žive kao u luksuznom hotelu!
Grad Celle traži čistačice izbjegličkih domova. Zašto tražitelji azila sami ne preuzmu te poslove? Kritički pogled na birokraciju i rasipanje resursa.
Celle cleaning posse: Izbjeglice žive kao u luksuznom hotelu!
Puno je tutnjave u donjosaskom gradu Celleu! Teško za povjerovati, ali istinito: Grad hitno traži čistačice za svoje domove za izbjeglice. Ali umjesto da sami stanovnicima daju metle i krpe, trebalo bi angažirati vanjske radnike. A najbolji dio? Čistačica je plaćena prema kolektivnom ugovoru za javne službe, uključujući i pozamašnu dnevnicu od 145 eura! Možemo samo nagađati zašto je ova nadoplata potrebna za posao čišćenja. Glasno Jahaći postolar Gotovo zvuči kao da je rad u domu za tražitelje azila povezan s određenim rizicima. Moraš pustiti da ti se to topi u ustima!
Popis poslova je dugačak: potrebno je profesionalno očistiti funkcionalne prostore, čajne kuhinje, hodnike i sobe u kolektivnom smještaju. S obzirom na to da obitelj s dvoje djece prema Zakonu o naknadama za tražitelje azila obično dobiva manju potporu od čistačice, to izaziva burne rasprave. Zašto se stanovnici jednostavno ne očiste, pitaju se neki. Tražiteljima azila nije dopušteno redovito raditi zbog nepostojanja boravišne dozvole, a teoretski ne bi mogli ni pospremati vlastite sobe bez uznemiravanja birokracije. Kakva birokratska dilema! Nije li nevjerojatno kako se jednostavan problem čišćenja pretvara u složenu stvar?
Senzacionalna rješenja ili samo apsurd?
Ono što je posebno ironično jest činjenica da bi osobe s teškim invaliditetom trebale imati prednost pri odabiru kandidata, što pokazuje da tjelesna oštećenja ne mogu biti razlog za traženje eksternih čistačica. Je li ovdje postignuta nova dimenzija gostoprimstva dovođenjem smještaja izbjeglica na standarde luksuznih hotela? Ne bi li bilo lakše dodati dodatne usluge poput vratara ili spa?
Čini se da gradska vlast nema problema s trošenjem novca od poreza na čistačice, dok tražitelji azila uče da se za sve brine država umjesto njih. Poruka koja se suprotstavlja bilo kakvim poticajima za integraciju. Zamislite da postoje i usluge vožnje za potrebna putovanja do vlasti. Uostalom, javni prijevoz ovih dana ne samo da je postao nepouzdan, nego se čini i manje sigurnim.
Što kaže javnost?
Dio javnosti se pita koji su prioriteti ove uredbe. Jedan Reitschusterova objava na Instagramu U skladu s tim, mnogi postavljaju isto eksplozivno pitanje: “Zašto bi državna riznica preuzela čišćenje domova tražitelja azila?” To je rasprava koja se ne tiče samo troškova nego i temeljnih načela integracije. Čak i među onima koji podržavaju ove mjere postoji nelagoda zbog smjera u kojem sustav ide.
Zaključak: Ostaje ozbiljno pitanje koliko dugo smo kao društvo spremni stvarati sve više i više problema koji uopće ne postoje. I kada ćemo početi pronalaziti održiva rješenja koja nisu samo pravedna nego i održiva?