Otkriven novi tračak nade u borbi protiv T-staničnih limfoma!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Istraživanja pokazuju kako epigenetske promjene u ALCL-u utječu na rast tumora. Inhibitori HDAC mogli bi ponuditi nove terapijske mogućnosti.

Forschung zeigt, wie epigenetische Veränderungen bei ALCL Tumorwachstum beeinflussen. HDAC-Hemmer könnten neue Therapieoptionen bieten.
Istraživanja pokazuju kako epigenetske promjene u ALCL-u utječu na rast tumora. Inhibitori HDAC mogli bi ponuditi nove terapijske mogućnosti.

Otkriven novi tračak nade u borbi protiv T-staničnih limfoma!

Beč – Nova studija istraživačkih timova na Medicinskom sveučilištu u Beču i međunarodnih partnera proizvela je nove uvide u ulogu epigenetskih promjena u anaplastičnom limfomu velikih stanica (ALCL). Ovaj agresivni oblik T-staničnog limfoma često pogađa djecu i mlade odrasle osobe i poznat je po lošoj prognozi. Rezultati su objavljeni u časopisu “Leukemia” i pokazuju kako enzim HDAC1 funkcionira kao potencijalni inhibitor tumora.

Limfomi su skupina zloćudnih bolesti imunološkog sustava koje dominantno zahvaćaju limfni sustav. Među različitim vrstama limfoma, ALCL igra posebno agresivnu ulogu. Konkretno, ALK-pozitivni slučajevi ALCL, koji imaju fuziju gena ALK gena u 60 do 80 posto slučajeva, hitno trebaju nove terapijske pristupe.

Epigenetski mehanizmi i njihovo značenje

Epigenetske promjene, poput metilacije DNA i strukturnih promjena kromatina, ključni su čimbenici koji pridonose razvoju raka. Trenutna istraživanja pokazuju da takve abnormalnosti, osobito u regulatorima metilacije DNA i modifikatorima histona, ne oblikuju samo patogenezu nego i patofiziologiju malignih limfoma. Pregled je otkrio da epigenomske abnormalnosti mogu izravno pojačati maligne klonove i da je hematologija na čelu proučavanja epigenetike bolesti. [PubMed]

U specifičnoj studiji, HDAC inhibitor entinostat testiran je na mišjem modelu. Rezultati sugeriraju da blokiranje aktivnosti HDAC-a ne samo da može odgoditi razvoj limfoma, nego ga u nekim slučajevima čak i spriječiti. To bi moglo otvoriti nove terapijske mogućnosti u borbi protiv ALCL-a, posebno za pacijente otporne na prethodne terapije.

Mehanizmi ALK-pozitivne ALCL

Gen ALK moćan je pokretački onkogen čiji je preuređeni oblik, fuzijski protein NPM::ALK, prisutan u većini slučajeva ALK-pozitivnog ALCL-a. Ovo spajanje gena ne utječe samo na mehanizme popravka DNK, već također utječe na stanični metabolizam i imunološki odgovor. NPM::ALK regulira različite signalne putove i na taj način orkestrira preživljavanje tumorskih stanica potičući staničnu proliferaciju i inhibirajući apoptozu. Također izaziva epigenetsku deregulaciju koja utišava gene koji suzbijaju tumor i tako pridonosi razvoju tumora. [NCBI]

Genetičko utišavanje HDAC1 u T stanicama ubrzalo je razvoj tumora u mišjim modelima, što ukazuje na zaštitnu ulogu ovog enzima. Promijenjeno pakiranje genetskog materijala i promijenjena aktivnost gena u T stanicama jačaju signalne putove koji potiču razvoj limfoma. Ova su otkrića presudna za budući terapijski smjer u liječenju ALCL-a.

Zaključno, rezultati studije pokazuju da su epigenetske terapije obećavajuće zbog visoke učestalosti abnormalnosti u DNMT i histonskim modifikatorima. Sve veće zanimanje za ciljano epigenomsko liječenje moglo bi započeti novu eru u terapiji malignih limfoma, posebice budući da istraživači nastavljaju premošćuti jaz između osnovnih i kliničkih istraživanja. [OTS]