Rasprava o duginim ribama: otrovna knjiga za djecu ili vrijedna lekcija?

Rasprava o duginim ribama: otrovna knjiga za djecu ili vrijedna lekcija?

Slikovnica “Dugina riba” Marcusa Pfistera, objavljena 1992. godine, međunarodno je priznato djelo i smatra se klasikom dječje književnosti. Međutim, trenutno se vodi široka rasprava o moralnoj poruci knjige. Kritičari knjigu nazivaju jednom od "najotrovnijih dječjih knjiga", dok pristaše hvale njezine lekcije o dijeljenju i izbjegavanju sebičnosti. Ove različite perspektive dodatno potiču raspravu i dovode do brojnih polemičnih izjava na društvenim mrežama.

Kritičari tvrde da knjiga prenosi lažne vrijednosti. Konkretno, “ribica duginih boja” se optužuje da ostavlja dojam da se djeca moraju prilagoditi kako bi bila prihvaćena. Dijeljenje vaga tumači se kao metafora gubitka individualnosti. Jedan komentar, koji je dobio preko 13.000 lajkova, opisuje središnju poruku knjige kao potrebu odricanja od vlastite jedinstvenosti kako bi se postalo dijelom zajednice. Kritika se također proteže na aspekt prijateljstava u knjizi, koja se temelje na ljubomori, a ne na istinskom razumijevanju.

Pogled stručnjaka

Dječja psihologinja Rita Messmer komentira aktualne rasprave i objašnjava da djeca povijest percipiraju drugačije od odraslih. Ona ribu duginih boja vidi kao pozitivnu figuru koja dijeli nešto lijepo, a da pritom ne ozlijedi sebe. No, Messmer upozorava na pretjerano prenošenje odraslih vlastitih, često složenih svjetonazora na dječju percepciju, te govori o problemu “pretjeranog psihologiziranja”. Prema njezinu mišljenju, djeca bi trebala naučiti postati dijelom veće cjeline i uklopiti se u društvene sustave.

Dodatno, kritičari ističu da knjiga predstavlja površan pogled na prijateljstvo jer se ono temelji na daru vage. Messmer, pak, smatra da su takve interpretacije pretjerane te da ne treba zanemariti pozitivne aspekte priče. Ona vidi priče o prijateljstvu i dijeljenju kao važan nastavni sadržaj koji podupire djecu u njihovom socijalnom i emocionalnom razvoju.

Uloga dječje knjige u razvoju

Znanost pokazuje da su dječje knjige središnja komponenta obrazovnog i psihološkog razvoja djece. Oni kombiniraju poeziju i pedagogiju kako bi prenijeli znanje i promicali duboke razvojne korake u dječjoj psihi. Prema aktualnim istraživanjima, dječje knjige imaju pozitivne učinke na jezični, kognitivni i društveni razvoj. Redovito čitanje dječjih knjiga ne samo da proširuje vokabular, već i poboljšava jezičnu produkciju i jača vezu između roditelja i djece.

Dječje knjige poput "Dugine ribice" također se bave društvenim temama i promiču empatiju dopuštajući djeci da se identificiraju s likovima. Dizajn dječjih knjiga jednako je važan; trebali bi pružiti zanimljive ilustracije i jezik primjeren dobi kako bi podržali proces učenja. Ističe se da nemaju sve dječje knjige isti učinak te da sadržaje treba birati prema interesima djece.

Rasprava o “Ribi duginoj boji” naglašava kompleksnost dječje književnosti i njezin utjecaj na dječji razvoj. Rasprava između kritičara i zagovornika pokazuje važnost razumijevanja čitatelja, dok znanost o djetetu pruža jasan okvir za značenje i utjecaj dječjih knjiga.