Zašto radije govorimo o prošlosti: Novi pristup percepciji vremena

Zašto radije govorimo o prošlosti: Novi pristup percepciji vremena

Nova studija koju su vodili istraživači sa Sveučilišta Dartmouth pokazuje da su ljudi bolji u zaključivanju informacija o prošlosti nego u predviđanju budućnosti. Ovaj rezultat objavljen je u časopisu Nature Communications i predstavlja zanimljiv obrat u prethodnim istraživanjima.

Tradicionalno se smatralo da su ljudi jednako dobri u pogađanju i nepoznate prošlosti i budućnosti. Međutim, ta se pretpostavka prvenstveno temeljila na jednostavnim nizovima brojeva i oblika. Nova otkrića dolaze iz realističnijih scenarija u kojima ljudi gledaju ulomke iz televizijskih drama kao što suZašto žene ubijajuiStolicarazmatran.

Eksperimentalna postavka

U studiji su sudionicima prikazane scene iz serije vođene likovima. Njihov je posao bio ili pogađati prethodne događaje ili predviđati nadolazeće akcije. Rezultati su bili jasni: ispitanici su uvijek bili bolji kada je riječ o procjeni onoga što se dogodilo prije u usporedbi s predviđanjem budućih događaja.

Ključni čimbenik u ovoj razlici bio je taj što se dijalozi likova često pozivaju na događaje iz prošlosti. Ispitanici su tako imali više tragova za rad, što je olakšalo zaključivanje o prošlosti. Prema Jeremyju Manningu, jednom od vodećih autora i profesoru psihologije, ovo je bio značajan aspekt istraživanja.

“Naši rezultati pokazuju da, u prosjeku, ljudi govore o prošlosti jedan i pol puta češće nego što govore o budućnosti”, objašnjava Manning. Istraživači su također analizirali razgovore iz različitih žanrova, uključujući književnost i filmove, i otkrili da i izmišljeni i stvarni likovi pokazuju ovu tendenciju.

Još jedan fascinantan aspekt je koncept 'psihološke strelice u vremenu'. Ovaj fenomen opisuje neravnotežu između našeg znanja o prošlosti i onog o budućnosti. Glavni autor Xinming Xu objašnjava da ovo asimetrično znanje postaje očito ne samo nama, već i drugima.

Osim Manninga i Xua, Ziyan Zhu sa Sveučilišta u Pekingu i Xueyao Zheng sa Sveučilišta Peking Normal također su sudjelovali u istraživanju. Njihov rad pruža nove uvide u ljudsko ponašanje i način na koji tumačimo i prenosimo sjećanja.