Zeleni vodik: budućnost Njemačke u industriji i transportu?

Zeleni vodik: budućnost Njemačke u industriji i transportu?

Gospodarstvo vodika u Njemačkoj pokazuje obećavajuće pomake, posebno u području zelenog vodika. Nova studija konzorcija stvorila je atlas koji određuje optimalne lokacije za proizvodnju i korištenje zelenog vodika (H2) u Njemačkoj. Zeleni vodik dobiva se elektrolizom iz obnovljivih izvora energije kao što su vjetar i solarna energija te se smatra ekološki prihvatljivim i klimatski neutralnim izvorom vodika. Studija otkriva da je proizvodnja posebno povoljna u sjevernoj Njemačkoj, gdje su offshore vjetroelektrane prisutne u velikom broju i nude idealne uvjete za proizvodnju novih izvora energije.

Atlas se temelji na potencijalu za korištenje zelenog vodika u industriji, posebno u sektorima kao što su kemijska industrija i industrija čelika, kao iu transportu, kao što su autobusi i vlakovi. Prikladne lokacije uključuju čvorove električne mreže gdje vodovi vjetroelektrana dolaze na kopno. Istodobno se ističe da trenutna potražnja za vodikom u prometnom sektoru još ne postoji te se prvo mora razviti. Aktualni projekti H2 autobusa su u eksperimentalnoj fazi, podržani visokim subvencijama. Mnogi planirani željeznički projekti pokazali su se nerentabilnima, a neki su već obustavljeni.

Ekološka i ekonomska razmatranja

Elektroliza koja se koristi za proizvodnju zelenog vodika proizvodi ne samo H2, već i nusproizvode kao što su kisik i otpadna toplina. Mogu ih koristiti općine, na primjer u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda i mrežama daljinskog grijanja. Iako je cijena baterija smanjena posljednjih godina, to bi moglo pogodovati baterijskoj električnoj mobilnosti u usporedbi s vozilima na vodik. Međutim, znanstvenici upozoravaju na opću upotrebu vodika jer se moraju uzeti u obzir i troškovi i potencijalna uska grla u dostupnosti. Trenutačni udio zelenog vodika u ukupnoj potrošnji u Njemačkoj je samo 5%, što jasno pokazuje potrebu za djelovanjem.

Proizvodnja vodika bila je značajno skuplja u 2021. u usporedbi sa sivim vodikom, s troškovima od 3,1 do 9,0 eura po kilogramu. Ipak, očekuje se da će mjere istraživanja i širenja obnovljivih izvora energije smanjiti troškove proizvodnje. Do 70% potrebnog vodika morat će se uvesti iz inozemstva, jer su idealne lokacije za proizvodnju obično u sunčanim ili vjetrovitim regijama, poput Škotskog mora ili Arapskog poluotoka.

Budućnost gospodarstva vodika

S Nacionalnom strategijom za vodik (NWS), njemačka vlada slijedi jasne ciljeve uspostavljanja Njemačke kao vodećeg tržišta za vodikove tehnologije. Očekuje se da će se gospodarstvo vodika dinamično razvijati do 2025. godine, s ciljem značajnog povećanja korištenja zelenog vodika. Ključni trendovi uključuju širenje pogona za elektrolizu i projekte kao što je H2Global, koji nudi ugovore o preuzimanju velikih količina kako bi se nadoknadile razlike u cijenama između zelenog vodika i fosilnih goriva.

Važnost suradnje između javnih i privatnih aktera smatra se ključnom za uspjeh ovog oblika energije. Tehnološki napredak, posebice u području elektrolize, također se navodi kao ključni faktor u smanjenju troškova proizvodnje zelenog vodika. Do 2025. vodikovo gospodarstvo moglo bi ne samo igrati središnju ulogu u prijelazu na održivu energiju, već i ojačati poziciju Europe u međunarodnoj zaštiti klime.

Savjetodavno vijeće za pitanja okoliša također je naglasilo potrebu za ekološki prihvatljivom uporabom vodika. Kritizira se velika potrošnja vode tijekom proizvodnje, posebno u regijama s nedostatkom vode. Također je potrebna procjena punog životnog ciklusa zelenog vodika kako bi se osigurala održiva praksa.

Sveukupno, trenutni razvoj događaja pokazuje da vodikovo gospodarstvo nudi značajne mogućnosti, ali se također suočava s izazovima i ograničenjima koja treba prevladati. Ključ uspjeha leži u učinkovitoj suradnji i razvoju isplativih tehnologija.

Dodatne informacije o ovoj temi potražite u člancima autora EcoNews, Wikipedia i TechZeitgeist.